Hrvatsko proljeće u sjećanjima suvremenika

Među nizom Matičinih projekata posvećenih proslavi pedesete obljetnice Hrvatskoga proljeća ostvaren je i ovaj zbornik dvadesetak memoarskih zapisa manje poznatih ili posve nepoznatih sudionika i suvremenika proljećarskih zbivanja koji su, često daleko od velikih političkih događaja, u svojim malim sudbinama proživjeli zanos »drugoga narodnog preporoda« i posljedice državnoga terora nakon njegova gušenja. Riječ je uglavnom o sjećanjima Matičinih članova i suradnika iz njezinih ogranaka čija su osobna svjedočanstva važan prilog memoriji nacionalne kulture, a mogu poslužiti i kao podloga za različite identitetske i kulturološke analize. Memoari s jedne strane pokazuju sustavnost državnoga terora koji se u Titovoj Jugoslaviji provodio nad hrvatskim narodom nakon 1971. (pretresi, zatvori, uhođenja, oduzimanje putovnica, otpuštanja s posla), a s druge strane razmjere toga terora (od Iloka do Korčule, od Nove Gradiške do Beča i Kanade). Većina zapisa pisana je u prvome licu jednine, neki su zapisi sjećanja suvremenika na protagoniste epohe, svi teže dokumentarnomu prikazu, a neki imaju i književnu vrijednost.