Pisma Djeda Božićnjaka

Prije nego što je izmislio Froda, Tolkien je pustio mašti na volju kao Djed Božićnjak Svakog su prosinca Tolkienova djeca dobivala pisma od Djeda Božićnjaka. Od prve poruke najstarijem sinu iz 1920. do zadnjeg dirljivog pisma kćeri iz 1943., ova posebna verzija knjige sabire sva ta iznimna pisma i slike u jedno očaravajuće izdanje. Sadrži i ove posebne dodatke: - ekskluzivni list u boji koji prikazuje sve poštanske marke sa Sjevernog pola koje su bile na pismima Djeda Božićnjaka - prerađen i proširen uvod - reprodukcije u boji svih slika, crteža, pisama i omotnica Djeda Božićnjaka, od kojih su neke objavljene prvi put - konačnu verziju teksta, koja je posebno uređena za ovo izdanje - knjiga se nalazi u ukrasnoj kutiji s poštanskom markom sa Sjevernog pola Više od trideset godina prije objavljivanja Prstenove družine, Tolkien je započeo drukčiju spisateljsku vježbu. U njoj nije bilo ni hobita ni Međuzemlja. Od 1920. autor je igrao ulogu Djeda Božićnjaka i svake godine pisao božićna pisma svojoj djeci Johnu, Michaelu, Christopheru i Priscilli. Tolkien je to nastavio raditi više od dvadeset godina. Tek je 1976. javnosti predstavljena zbirka te korespondencije, J. R. R. Tolkien's Letters from Father Christmas. Čitatelje koji ne znaju za tu knjigu očarat će novo izdanje u povodu stote obljetnice prvog pisma kojeg je poslao najstarijem sinu, s predivnim reprodukcijama pisama i slika Djeda Božićnjaka, a njegov je kitnjast (i ponekad teško čitljiv) rukopis prepisan kako bi se čitao naglas (što preporučujem). Neka su pisma prilično kratka – Djed Božićnjak ima jako mnogo posla, na što stalno podsjeća djecu – ali neka su cjelovite i uzbudljive priče. Gotovo sva pisma sadrže poruke i opaske njegova prijatelja i pomoćnika Velikog Sjevernog Medvjeda, koji jako loše piše, ali ima dobro srce. Sjeverni Medvjed obično nešto uprska – ispali 20 000 srebrnih prskalica, zaspi u kadi s otvorenom slavinom – ali hrabro se bori protiv goblina koji povremeno napadaju Sjeverni pol, a pomažu mu nećaci Paksu i Valkotukka. Naravno, nisu tu samo napeti okršaji s goblinima, nego se spominju i posebni zahtjevi za igračkama i pisma koja su poslala djeca (prava je šteta što nisu uvrštena i neka od njih!). Kako godine prolaze, tako Djed Božićnjak zapaža da je svijet izvan Sjevernog pola sve mračniji, kao što piše desetogodišnjoj Priscilli 1939. godine: "Ove godine sam jako zauzet i sve je jako teško zbog tog groznog rata. Mnogi moji glasnici nisu se vratili... Sjeverni Medvjed nije uopće pomagao." ("LAŽ!", dopisuje medvjed.) Tolkienovi obožavatelji uživat će u tome što se pojavljuju autorovi zaštitni znakovi – ne samo goblini, nego i Tolkienova ljubav prema onome što je W. H. Auden zvao "sjevernjaštvom"; vilinski pisar Ilbereth; izmišljeni jezici i alfabeti. Ipak, najveće je zadovoljstvo vidjeti Tolkienovu ljubav prema obitelji u božićno vrijeme. Roditelji će nostalgično uzdahnuti dok čitaju posljednje pismo Djeda Božićnjaka, upućeno četrnaestogodišnjoj Priscilli. "Nakon toga morat ću reći manje-više ›zbogom‹, ali neću te zaboraviti. Uvijek čuvamo stare brojeve svojih starih prijatelja, kao i njihova pisma; i nadamo se da ćemo se poslije vratiti, kad odrastu i dobiju vlastite kuće i djecu." Pisma Djeda Božićnjaka već godinama nadahnjuju mnoge obitelji da stvaraju vlastite običaje božićnog pripovijedanja i pisanja pisama – možda je vaša iduća?