Tin Ujević

Tin Ujević ostao je zapamćen kao jedan od najvećih boema hrvatske intelektualne kreme te velikan hrvatske avangarde s brojnim anegdotama i zgodama. Umro je 12. studenog 1955. godine u Zagrebu. Velik dio njegovih pjesama objavljen je posmrtno. Djela objavljena za njegova života su: “Auto na korzu”, (1932), “Ojađeno zvono”, Matica hrvatska, (1933), “Skalpel kaosa”, (1938) i “Ljudi za vratima gostionice” (1938). Tin Ujević nije dobio niti jednu književnu nagradu dok je bio živ, ali su kasnije mnoge književne svetkovine nazvane njegovim imenom. Tako je najveća hrvatska pjesnička nagrada nazvana “Tin Ujević”. Tin Ujević prema mišljenju brojnih književnih kritičara svojim je radom koji predstavlja pokušaj sinteze modernog i klasičnog u hrvatskoj književnosti, na vrhu hrvatske modernističke književnosti zauzeo ravnopravno mjesto s Krležom.