Kako je Laura Nowlin osvojila književni svijet i postala viralni fenomen? Intervju za Journal uoči dolaska u Zagreb

Izvor: https://www.journal.hr/kultura/knjige/laura-nowlin-intervju/

U Zagreb će uoči Noć knjige stići Laura Nowlin, autorica globalnih književnih hitova Da je bio sa mnom i Da sam joj barem rekao, čije su priče osvojile čitatelje diljem svijeta i postale viralni fenomen na TikToku. Iako njezin put do svjetske popularnosti nije bio trenutačan, snaga priče, iskreni likovi i emocije koje ostaju s čitateljima dugo nakon posljednje stranice doveli su njezina djela do statusa modernih klasika među mlađom publikom.

U razgovoru koji donosimo, Laura otkriva kako doživljava svoje knjige u prijevodu, što ju je u prvo redu privuklo pisanju te kako je njezin rad, gotovo tiho i organski, prerastao u globalni fenomen zahvaljujući zajednici čitatelja. Posebno se osvrće na trenutak kada su njezine priče počele živjeti vlastiti život kroz video reakcije čitatelja, ali i na to kako ju je taj neočekivani val popularnosti potaknuo na nastavak priče za koju je prvotno mislila da je završena.

Druženje s autoricom održat će se u srijedu, 22. travnja u 18 sati u knjižari Znanje na adresi Gajeva 1, gdje će čitatelji imati priliku iz prve ruke čuti više o njezinu stvaralačkom procesu, inspiraciji i planovima. O knjigama će govoriti urednica Danijela Žitković Rumbak i book blogerica Dajana Jurakić Milovac (Knjigograd), dok će razgovor moderirati psihologinja i novinarka Antonia Ćosić.

 

 

  • Ispred sebe imam prijevode tvojih knjiga na hrvatski. Kakav je osjećaj da riječi koje si napisala ljudi čitaju na jezicima koje i ne govoriš?

Prva želja mi je sjesti s prevoditeljicom i pitati je o procesu. Naime, studirala sam španjolski jezik, iskreno ne zbog ljubavi prema jeziku, nego zato što smo za englesku književnost morali imati drugi jezik, a jedan od mojih završnih kolegija bio je kolegij o prevođenju. Tada sam shvatila da je dobro prevođenje zapravo umjetnost. Nije to puko nabacivanje riječi ili traženje odgovarajućeg ekvivalenta. Uvijek se pitam kako čitateljima zvuči naslov kad knjigu prime u ruku.

  • Kad smo kod naslova, jesi li ga imala na umu kad si počela pisati Da je bio sa mnom ili je došao kasnije?

Mnogi ljudi ne znaju, pisci zapravo ne biraju svoje naslove. Imaju pravo glasa, ali izdavač odlučuje. Kada je prva knjiga u pitanju, imala sam sreće i zadržali su moj prijedlog. S druge strane, Da sam joj barem rekao bio je na popisu naslova koji sam odobrila, ali nije mi bio najdraži. Naslov koji sam željela bio je The Things I Will Tell Her (Što ću joj reći), jer je na engleskom imao isti broj slogova kao If He Had Been with Me (Da je bio sa mnom). Ali s vremenom mi je prirastao srcu. Volim kako zvuči kad ga izgovoriš na hrvatskom.

  • Kažu da knjigu ne možemo suditi prema koricama, ali osobno je itekako sudim prema naslovu. Dobar naslov prodaje knjige!

Naslov je važan faktor hoće li knjiga uspjeti ili ne.

  • Kad smo kod tih istih naslovnica, na mnogima danas, uz bestseler New York Timesa stoji BookTok senzacija. Mnogi su to pokušali ostvariti. Ulažu se velike količine sredstava da bi nešto djelovalo kao organski hit. A kod tebe se to dogodilo spontano, zar ne? 

Počele smo ovaj razgovor s vremenskim promjenama te time kako su one sve izraženije. To je dobra usporedba s ovom situacijom. Nisam bila aktivna na TikToku, ali su mi obožavatelji djela slali svoje osvrte preko drugih mreža. Uvijek je postojao mali kultni krug pratitelja pa sam nekoliko puta mjesečno dobila poruku od nekoga, ali onda je počelo pristizati sve više poruka, i sve su spominjale TikTok. Spomenula sam to svojim agentima: Bilo bi sjajno da sam na TikToku. I mjesec dana kasnije rekli su mi: Hej, što se događa? Knjiga je vrialna… postepeno se razvijalo, a onda je u jednom trenutku eksplodiralo, poput snježne lavine.

  • Osvrti koje su dobivala bili su u pisanoj formi. TikTok je s druge strane vizualna platforma. Kako si doživjela te direktne reakcije na knjigu? One u kojima možeš vidjeti i emocije čitatelja…

Imam šalu, i ne mislim ovo negativno, ali knjiga je postala viralna jer Gen Z voli snimati sebe dok plaču. Nisu to performativno činili, nego kao: O moj Bože, imam iskren trenutak, moram to podijeliti. Osjećaju potrebu snimiti dokaz da knjiga stvarno izaziva reakciju. Dolazi iz iskrenog, neperformativnog mjesta. Ne mislim ovo negativno, ali vole snimati svoje emocije, i to je super.

  • Na kraju su oni na određen način zaslužni i za nastavak?

Nakon što sam izdala prvu knjigu 2013. godine odlučila sam da je priča gotova. Smatrala sam da su mladi čitatelji razmaženi, gladni nastavka priče kao da su to Igre gladi. No, zapravo sam počela skicirati nastavak priče prije nego je knjiga postala viralna. Moj izdavač je planirao audio verziju i tada sam počela pisati u tajnosti, jer naratorica Gini Rogers je tako dobro dočarala likove da sam bila dirnuta i htjela sam dati povratnu informaciju. Isprva sam se bojala kako će biti čuti moje riječi u tuđem glasu. No, scena na autobusnoj stanici na početku gdje prvi put daje glas Finnyjevom liku… jednostavno je bilo kao da je ponovno eksplodirao u mom umu, kao da ga je tako dobro uhvatila i jednostavno sam ga pronašla te sam počela skicirati u tajnosti…

  • Mnoge su se knjige u posljednje vrijeme vratile u žižu zahvaljujući filmskim ili televizijskim adaptacijama. Jeste li i vi otvoreni za tu mogućnost?

Postojala je ideja. Ranije je netko kupio prava, no nije došlo do realizacije, te su ona istekla. Svjesna sam kako postoji velik interes obožavatelja da do toga dođe. Otvorena sam za tu mogućnost, ipak je ovo jedna bezvremena priča.

  • Možda će to biti treće poglavlje njezine slave. Od prvog izdanja, preko BookToka do adaptacije, primjerice za deset godina…

To me podsjeća na seriju koju baš pratim, The Comeback s Lisom Kudrow. I ona je prvu sezonu snimila prije dvadesetak godina, a kada je gledam mislim se: Ovo je bezvremensko jer se radi o tome kako je biti žena. 

  • A vratimo se i mi na početak. Spominješ da je ovo karijera o kojoj sanjaš od malih nogu?

Ovo je prvenstveno poziv. Moj tata je anglikanski svećenik i odrasla sam razmišljajući o tome koji je moj poziv, što trebam raditi na zemlji. Jednostavno sam vrlo rano znala da je to – to. Ne volim kad ljudi kažu da je brak posao, to nije posao, to je trud. Tako i pisanje.

 

Laura Nowlin, Foto: Nicky Wilmas Photography

 

  • Mnogi kao djeca sanjanju da će biti pisci, no onda ih često dočekaju s pitanjem Dobro, a što će biti tvoj pravio posao? Je li i kod tebe bilo tako? Kako je tekao tvoje put da to i postaneš?

Odrasla sam govoreći da ću biti spisateljica. Roditelji su me podržavali. Naravno, u studentskim danima, kako to biva zbog želje za sigurnošću, propitkivali su ovo moju želju. Ali bila sam odlučna u želji da se dokažem! Obiteljska prijateljica je Charlaine Harris, autorica serijala The Southern Vampire Mysteries po kome je nastala poznata serija True Bloods, te sam joj poslala svoj prvi roman. Svidjela joj se knjiga i dogovorila mi je sastanak sa svojim agentom. Bilo je to u mojim ranim dvadesetima i tada sam pomislila: Bože moj, ovo je moja velika prilika, njoj se iskreno sviđa moja knjiga, dala ju je svom agentu. Kladim se da će me angažirati. Ali nije bilo tako. Agentu se knjiga uopće nije svidjela, no dobila sam niz korisnih savjeta kako pristupiti drugima kada budem prodavala knjigu. Onda sam krenula ispočetka i napisala Da je bio sa mnom

  • Prva knjiga je postigla zapažen uspjeh. Jesi li imala tihi strah ili sumnju hoće li i sljedeća knjiga biti takva? Postoji li to neka vrsta pritiska dok si u kreativnom procesu?

Nešto što često govorim mladima na događanjima kad me pitaju o pisanju jest: loši pisci misle da su dobri, a dobri pisci znaju da sljedeći put mogu biti još bolji.

  • Znamo da radiš na novim djelima, a imaš li još neke snove koje želiš ostvariti?

Iskreno, sad kad razmislim, svi moji snovi su postali tako mali i ostvarivi. Kao, želim malo bolji radni prostor, to mi je san. U potrazi smo i za boljim mjestom koje će moj osmogodišnji sin zvati domom, to je nešto što si bez ovog uspjeha ne bi mogla priuštiti.

  • Stvarno je super što dolaziš čak preko bare razgovarati o nečemu što ima velik utjecaj i na publiku ovdje. To je nevjerojatno – kad napišeš nešto što dobije vlastiti život. Mnogi pisci nikad ne dobiju takvu priliku…

Moram ti priznati, ovo je prvi put da osjećam impostor(uljez) sindrom. Kad sam išla na turneju po Americi, mislila sam: Da, naravno, zaslužujem ovo (haha). Ali činjenica da ljudi čitaju prijevod i osjećaju snažne emocije zbog toga… to me stvarno pogodi. Kao, wow, uspjela sam dosegnuti nešto univerzalno. Taj poziv mi jako puno znači.

 

Piše: Martina Petrović

 

 

 
 

 

 

 


Objavljeno: 20.04.2026, zadnja promjena: 20.04.2026  Povratak