Izobilje tema i događaja iz prva dva toma, svodi se u ovom trećem na ljubavnu priču u kojoj, nerealno, a ipak moguće, samo jedan dodir ruke ne gubi intenzitet užitka ni poslije dvadeset godina odvojenosti. Ljubav u okviru obitelji zauzima posebno mjesto u ovom romanu o otuđenosti, te treći tom donosi i motiv pomirenja sa ocem, koji je tako dosljedno izostajao iz dosadašnjih Murakamijevih djela. Na kraju, bez odgovora baš na sva pitanja, autor nas znalački ostavlja u dilemi da li je u pitanju klasična otvorena naracija, u kojoj se tumačenje prepušta čitaocima, ili su pak ostavljena odškrinuta vrata za razotkrivanja u nekim budućim djelima…