Bachove književne kapi

Knjiga Bachove književne kapi zbirka je mini eseja, kritika suvremenih hrvatskih pisaca (I. Šojat, D. Katunarić, J. Pintarić, D. Jagić, S. Petlevski, L. Deduš, M. Gregor, J. Adamović, P. Pavličić, N. Rizvanović, N. Gašić, M. Kolanović, D. Štambuk, M. Vujičić, T. Tulić, I. Prtenjača, D. Karakaš, M. Jergović, G. Rukelj Krašković …) koje će biti povodom za razmišljanja o mjestima, načinima, oblicima, trenucima čitanja, mirisima i okusima koji se šire oko neke knjige. Autorica preporuča koje knjige trebaju čitati oni koji su tužni, oni koji se vole, ljubomorni, razočarani, znatiželjni… Britko napisani, transparentni i diskurzivno nepretenciozno napisani eseji u knjizi Bachove književne kapi u svakom pogledu će ponuditi intrigantnu anatomiju čitanja, recepcije i reprezentacije književnog djela i drugih tekstova. Knjige uvijek imaju svoje sljedbenike pa tako i knjiga Bachove književne kapi, jer će mnogi htjeti znati što se događalo na putovanjima Jasne Horvat, kakve zgode su prošli Glorija i njezini prijatelji u Zemlji bez sutona, zašto Milovan Tatarin voli pričati priče, s kojim je ženama Aris Angelis vodio duge razgovore, tko su kukci Maše Kolanović, neki će poželjeti otići u neobičnu kuću na Pristaništu ili zalutati u neku od Konavoskih ulica. Htjet će i saznati što zapravo znači sanjati snijeg, je li se gospođa Adela zaista svađala s Milanom Bandićem, poželjet će oni otkriti na koji se način Miljenko Jergović iz Sarajeva preselio u Zagreb i sigurno će naučiti slušati šapat Dunava. Ili će jednostavno prihvatiti načine brojanja ružičastih robota ne bi li prerezali pupčanu vrpcu Između Siska i Pariza. Tako da, svaka čast trendovima i ove su knjige nekoć bile trend, ali to je širok raspon naslova, nešto što će čitatelj koji drži do sebe - morati pročitati.