Banket u Blitvi - komplet u dva sveska

Odnos između politike i morala – stara Krležina spisateljska opsesija – poprimio je u Banketu u Blitvi posve novo beletrističko ruho. Ovo je djelo osebujno kako po narativnim i kompozicijskim rješenjima, tako i po stilskim karakteristikama. U njemu su došli do izražaja neki elementi koji su do tada u Krležinim pripovjednim oblicima bili manje eksploatirani. Prvo što upada u oči nakon čitanja romana jest izrazito bogata, razvedena, zamršena događajna linija: akcija, gomilanje zapleta i ekscesnih situacija te mnoštvo neobičnih i neočekivanih obrata. Kada bismo samo ovlašno nabrojili što se sve u romanu Banket u Blitvi zbiva, dobili bismo dojam da je riječ o tipičnoj žanrovskoj prozi. Jer tu sve vrvi od političkih spletaka, naručenih ubojstava, samoubojstava, političkih atentata, špijunskih akcija, progona, skokova kroz prozor, policijskog terora, urota, krvavih obra čuna, državnih udara… Romanom teku potoci krvi, a na kraju svega na blitvinskoj pozornici, kao u nekim Shakespeareovim tragedijama, ostaje hrpa leševa. Krleža je preuzeo određene konvencije i formalne obrasce kriminalističke priče, ali obogatio ih je dubljim sadržajima i filozofskim smislom.