Behemot: Struktura i praksa nacionalsocijalizma 1933-1944

Knjiga Franza Neumanna Behemot: struktura i praksa nacionalsocijalizma 1933-1944. (Behemoth: The Structure and Practice of National Socialism, 1933-1944) klasičan je, nezaobilazan prikaz funkcioniranja vlasti u nacističkoj Njemačkoj, koji se u hrvatskom prijevodu pojavljuje tek nakon sedamdeset godina. Odmah po objavljivanju prvoga izdanja knjiga je prepoznata kao vrhunsko istraživanje i do danas je poticajna za daljnja propitivanja i razmatranja. Poput svog dalekog prethodnika Thomasa Hobbesa, utemeljitelja moderne političke teorije koji je svoje glavno djelo iz 1651. naslovio imenom čudovišta Levijatana, nemani vlasti i poretka, Neumann je – također veliki politički mislilac – svoju knjigu naslovio imenom Behemota, nemani kaosa, Levijatanovog biblijskog parnjaka i rivala. Golema studija Behemot rezultat je Neumannova intenzivnog teorijskog istraživanja ekonomijskih i političkih korijena totalitarizma u suvremenom industrijskom društvu, odnosno identificiranja pretpostavki koje su omogućile pojavu nacionalsocijalizma i njegovo preuzimanje vlasti. Autor politološkom, sociološkom i ekonomijskom analizom pokazuje nekonzistentnost nacionalsocijalističkog poimanja države i njegove ideologije uopće. U Behemotu se nacionalsocijalistički sustav na temelju bogate empirijske građe analizira kao kaotičan sustav, kao negacija države, situacija bespravlja, nereda i bezvlađa, s izraženom ambicijom da etablira svoju hegemoniju na golemom teritoriju. Provokativna i kontroverzna središnja teza knjige glasi da Treći Reich nije izražavao konzistentnu ideologiju niti je imao koherentnu strukturu. Neumann sugerira da je nacistički ustroj društva obuhvaćao krah tradicionalnih ideja o državi, slom ideologije, poraz prava, pa čak i svake temeljne racionalnosti. Kada se čita s distancom od kontroverzi vremena u kojem je izvedena, u Behemotu se, na osnovi proučavanja nacionalsocijalizma, može razabrati konkretna analiza primata političkoga nad ekonomskim u 20. stoljeću, kao i minuciozna analiza mehanizama totalitarne države opisane kao kompleks sastavljen od dominantnih društvenih grupa kojem, pod krinkom jedinstva, neprestano prijete raspad i dezintegracija. Nasuprot površnim prikazivanjima nacionalsocijalističke države kao monolitnog ustroja, Neumann pokazuje da je ona zapravo, na zlokoban način, bila pluralistička i da se u njoj politička volja formirala kroz divlju konkurenciju najmoćnijih društvenih lobija. Neumannovo remek-djelo Behemot daje analitički plodonosan alat da bi se shvatila cjelokupna struktura moderne kapitalističke demokracije i da bi se upozorilo na ono u što se može izroditi. Franz Neumann (1900-1954), njemačko-židovski politički teoretičar koji je u egzilu postao planetarno poznat i uvažavan po svojim teorijskim analizama totalitarizma, posebice nacionalsocijalizma. Bio je jedan od utemeljitelja Studentskog socijalističkog udruženja u Frankfurtu. U Wrocławu, Leipzigu, Rostocku i Frankfurtu studirao je pravo, a stečeno obrazovanje primjenjivao je u praksi za Weimarske Republike, radeći kao pravni savjetnik Socijaldemokratske stranke. Bio je jedan od prvih istaknutih intelektualaca kojeg su zbog političkog i intelektualnog angažmana nacističke vlasti, u travnju 1933, uhitile. Nakon mjesec dana provedenih u zatvoru, prebjegao je u Veliku Britaniju. Na Londonskoj ekonomskoj školi obranio je doktorat iz političke znanosti. Na preporuku svog mentora Harolda Laskog 1936. se pridružio Frankfurtskom institutu za društvena istraživanja (koji je, također u izgnanstvu, tada djelovao u SAD-u), gdje se bavio kritičko-teorijskom analizom fašizma i njemačkog nacionalsocijalizma, koju je okrunio svojim remek-djelom Behemot, koje se i danas smatra klasičnom knjigom u svome području. Zadnji dio karijere proveo je u SAD-u. Godine 1941. unovačio ga je Američki odbor za ekonomsko ratovanje, a iduće godine postao je glavni ekonomist obavještajnog odjela američke vojske. Smatra se jednim od utemeljitelja moderne politologije u Njemačkoj i jednim od najznačajnijih i najutjecajnijih politologa XX. stoljeća. Najvažnija su mu djela: Europski sindikalizam i politika (European Trade Unionism and Politics, 1932), Behemot: struktura i praksa nacionalsocijalizma 1933-1944. (Behemoth: The Structure and Practice of National Socialism, 1933-1944, 1. izd. 1942, 2. proš. izd. 1944), Demokratska i autoritarna država: eseji o političkoj i pravnoj teoriji (The Democractic and the Authoritarian State: Essays in Political and Legal Theory, 1957, knjiga je u nas doživjela dva izdanja, 1974. i 1992) i Vladavina prava: politička teorija i pravni sustav u modernome društvu (The Rule of Law: Political Theory and the Legal System in Modern Society, 1986).