Beren i Lúthien

Priča o Berenu i Lúthien ključna je priča u nastanku Silmarilliona, Tolkienove zbirke mitova i legenda o Prvome dobu svijeta, a smještena je u vrijeme otprilike šest i pol tisuća godina prije zbivanja iz Hobitu i trilogije Gospodar prstenova. U Povijesti Međuzemlja nije lako pratiti priču o Berenu i Lúthien kao jedinstvenu i jasno ocrtanu pripovijest. U jednom pismu iz 1951. J. R. R. Tolkien ju naziva »glavnom pričom Silmarilliona«. Berena naziva »odmetnutim smrtnikom kojem uspijeva ono što nije uspjelo silnim vojskama i ratnicima«. Naime, ljubav Berena i Lúthien odvija se u sjeni njihove kobi: Beren je smrtnik, a Lúthien je besmrtna djeva vilenjačkoga i kraljevskoga roda. Njezin je otac vilinski kralj koji ne voli Berena, pa mu zadaje nemoguć zadatak: ako se želi vjenčati s Lúthien, mora prodrijeti u uporište neprijatelja i domoći se jednog od silmarila iz Željezne krune Crnoga neprijatelja, zlog boga Morgotha. Očajni Beren ipak pristaje, a neustrašiva Lúthien bježi od oca i pridružuje se svojoj ljubavi u tom strašnom pothvatu. Nakon mnogo obrata, uspjeha i nesreća, Beren i osvaja Lúthieninu ruku i ostvaruje se prvi brak između smrtnika i besmrtnika, a Lúthien mora birati između besmrtnosti i ljubavi. Ta junačko-vilinska romanca, koja se može čitati čak i ako se širi svijet priče poznaje samo u najkraćim crtama, nastala je 1917. Kad se 1916. vratio iz Prvog svjetskog rata, gdje se borio na rijeci Sommi, poručnik Tolkien oporavljao se uz suprugu Edith. Njezin ples na jednom cvjetnom proplanku nadahnuo ga je za prvi susret ljudsko-vilinskih ljubavnika Berena i Lúthien. Tolkien je sasvim poistovjetio svoju ljubav prema Edith sa svojim likovima: na nadgrobnim pločama supružnika Tolkien ispod njihovih imena piše »Lúthien« i »Beren«. Tolkienov sin Christopher, priređivač i urednik Berena i Lúthien, vjerno slijedi očeve rukopise i daje nam nekoliko verzija iste priče, pa se vidi kako se priča neprestano razvijala i mijenjala tijekom godina, i u prozi i u stihovima, stvarala nove poveznice dok se snije posve uklapila u širu povijest. Ovo izdanje Beren i Lúthien sadržava brojne prizore, opise i čudesne likove koji su se izgubili u verziji koja je završila u Silmarillionu. Na primjer, Berenov je neprijatelj isprva demonski mačak, zatim »Negromant« i konačno Sauron, koji će se vratiti u Gospodaru prstenova. »Ovu sam pripovijest izabrao in memoriam jer je bila duboko ukorijenjena u njegovu životu«, napominje Christopher Tolkien, »i zbog toga što je mnogo razmišljao o vezi između Lúthien, koju je nazivao »najvećom od Eldara«, i smrtnika Berena, o njihovoj sudbini i o njihovu drugom životu. U mojem životu ona seže daleko u prošlost jer je to moja prva stvarna uspomena na neku priču koja mi je pripovijedana, a ne samo sjećanje na sâm prizor pripovijedanja. Otac mi je početkom tridesetih godina 20. stoljeća pričao tu priču, ili njezine dijelove, a govorio je napamet. Dio priče koji mi je ostao kao duševna slika jesu oči vukova koji su se pojavljivali jedan po jedan u mraku Thuove tamnice«, navodi Christopher Tolkien u predgovoru.