Bernardijeva soba: za glas (kontratenor) i orkestar

Glavni junak ovog meditativnog romana sjeda u olupinu tamnoljubičastog mercedesa ostavljenu na parkingu i postupno je pretvara u svoje sklonište. Olupina kao da pokreće svojevrsni narativni vrtlog a junak se sve teže orijentira između različitih mogućih podudarnosti, tajanstvenih događaja i likova koje sreće. Kao što je spolno insuficijentan, tako je i cijeli njegov život ritmično zgušnjavanje i razrjeđivanje oko središnjeg osjećaja ništavnosti. Naracija romana je isprekidana, muzikalna, ponavljajuća, ispunjena skretanjima i susretanjima.