Bit ću negdje

Veselko Koroman nezaobilazno je ime suvremenoga hrvatskog pjesništva, prisutno u raznim antologijskim izborima i visoko vrednovano od strane književne kritike. Kritika često navodi njegovu vezanost za zavičajne korijene. U njegovu pjesništvu iznimnu važnost ima tišina u stihu, odnosno „jezična se redukcija toliko približava šutnji da joj prijeti mogućnost da padne u semantičku bjelinu“. Nastojanje da doživi i izrazi iracionalno daje njegovoj poeziji metafizičku dimenziju koja se posebno očituje u knjigama objavljenim u drugoj polovici 80-tih godina 20. stoljeća. Obilježava ga eliptični izraz koji često graniči s gnomičnošću, odražavajući utišanu radost postojanja, kadšto i s humornom intonacijom. Pjesnik se neprestano pita o smislu poezije u svijetu u kojem je sve trošno, ali ustrajava u njoj kao mogućnosti da uobliči i iskaže vlastito iskustvo. Nova zbirka pjesama "Bit ću negdje" dokazuje i svjedoči stalnost preokupacija „staroga“ Koromana koji, pitajući se o sudbini čovjeka i njegovu položaju u kozmosu, te o položaju pjesnika u svijetu, postupno smiruje svoj pjev, prihvaćajući promjene materije i pronalazeći svojevrsnu prkosnu vedrinu. Kako rekosmo, njegova se pjesma pretvara u gnomu, paradoks ili vizualnu sugestiju, dok mu se zgusnuti sadržaji znaju pretvoriti u hermetičnost.