Blato u dvorištu

Roman „Blato u dvorištu“ počinje opisom obiteljske fotografije koja je snimljena u turopoljskom selu Brestovcu u lipnju 1965., prije polaska na obiteljski izlet. Obitelj je iz svoje zagrebačke, donjogradske svakodnevice u Brestovec protjerana po završetku Drugog rata, ali pomalo uspijeva rehabilitirati svoj građanski status. Prisjećajući se dana kad je – kao dječak – snimio tu fotografiju, Pripovjedač opisuje osobe na slici: roditelje, brata i sestre, djeda i ostale rođake te uloge koje su imali u obiteljskom i njegovom životu do toga trenutka. Međutim, izlet na koji su krenuli svima će promijeniti živote, a zajednički osjećaj krivnje u mnogome će odrediti njihove daljnje odnose. Nakon tragičnog događaja Pripovjedač će se posvetiti kontemplativnom životu, ali ga optimizam neće napustiti. U pozadini njegovih uspomena na članove obitelji protječu povijesne okolnosti druge polovice prošlog stoljeća. O svemu tome razgovara sa svojim nećacima i nastoji ih, kao nekad djed njega, uvjeriti u to da pokušaji popravljanja svijeta završavaju tragičnim gubitcima, ne samo vremena.