Budite dobri prema životinjama

U nagrađivanom romanu (dobitnik najveće Norveške književne nagrade za 2016. godinu Brageprisen) Budite dobri prema životinjama, a u Norveškoj se smatra jednim od najboljih knjiga o razvodu uopće: mala tročlana obitelj se raspada. Nije im uspjelo. Karen nije uspjela. Iako je učinila sve kako treba – muž i ona rastali su se kao prijatelji, potpisali papire, dijele skrbništvo, onako kako se to od moderne žene očekuje – sve u njoj se buni. Naviru sumnje. Ne, dijete je moje. Ja sam mu majka. Nema ništa moderno u meni. Otvaraju se neka ključna pitanja: Koliko je uloga majke povezana s pojmom obitelji? Je li kći još uvijek njezina kad je s ocem? Ako si majka jedan tjedan, što si onda sljedeći? Budite dobri prema životinjama je neobuzdan, topao, oštar, ali istovremeno i neočekivani roman o životu u ruševinama braka s osobom do koje ti je najviše stalo – i to svaki drugi tjedan. Ne sjedimo ovdje, sada. Ovo nisam ja, ovo nije Anna, ovo nije moj automobil. Ne osjeća se snijeg u zraku, nismo rano ustale, nije bila tiha dok smo doručkovale, nisam smanjila grijanje u sobama i ugasila svjetla i pronašla ključeve od auta, nisam iznijela van vrećice i torbe i ruksake, nisam ja ta koja je zaključala vrata za nama i sastrugala led s prednjeg stakla i pokrenula motor, ovo nisam ja koja sjedim ovdje, koja u rikverc i s rukom preko suvozačkog sjedala izlazi na cestu dok joj se smiješim zato što sam pročitala da je važno ne pokazati vlastitu bol u tim prijelazima, ja nisam ta koja će je uskoro predati dalje i otići. Danas nije dan prije Badnjaka. Ovo nije istina. Ne idem mami, sama, na ovakav način. (…) Sredinom rujna, ravnateljica knjižnice pozvala me u svoj ured, navodno zabrinuta: Čula sam da se rastavljaš. Nasmiješila sam se na taj izbor riječi, rastavljati se, rastava, biti rastavljena, krenula sam je uvjeravati da moja rastava nije aktivna i nešto što se upravo sada događa, nije to neki stroj koji smo rastavili na komadiće nego nešto za što smo se odlučili i da u budućnosti namjeravam obavljati svoj posao kao i obično. (…) A znaš kako se kaže? Majke koje se rastanu moraju biti sposobne pogledati najstrašnijoj od svih strašnih istina u oči: Nije ti uspjelo obaviti jedini zadatak koji je zaista važan. Monica Isakstuen (1976.) prvi roman Avstand (Udaljenost) objavila je 2009. godine. Njezin roman iz 2014. Om igjen (Ponovo) o pijanistici Joyce Hatto i najvećoj prijevari u klasičnoj glazbi proglašen je u Norveškoj romanom godine. Godine 2016. dobila je najugledniju norvešku nagradu za književnost Brageprisen za roman Budite dobri prema životinjama. Roman Rase (Bijes, Sandorf, 2022.), kojem je urednik bio Karl Ove Knausgard,objavila je 2018. i kod hrvatske je publike naišao na odličan prijem, a roman Mine venner (Moji prijatelji) objavila je 2021. godine. Njezine knjige i kazališni komadi prevedeni su na više jezika.