Čarolija boja

U dobi od četrdeset godina, usred Prvoga svjetskog rata Hermann Hesse počeo se baviti slikarstvom. Za njega je to bio "izlaz da bi i u najtežim vremenima mogao podnijeti život" i da bi se distancirao od književnosti. "U ruci držim ovaj slikarski tronožac", napisao je 1920. godine, "to je moj čarobni uređaj i moj faustovski ogrtač uz čiju sam se pomoć već tisuću puta bavio čarobnjaštvom i pobijedio u borbi s glupom stvarnošću." Hesse je uvijek naglašavao koliko su za nj slikarstvo i pjesništvo usko i nužno povezani. Ono samostalno i očito u njegovu slikarstvu jest tijesno uzajamno djelovanje apstrakcije, šarolikosti i muzikalnosti njegovih slika s tim istim sastavnicama u lirici i prozi. U svojim pjesmama i slikama Hesse ne daje presliku stvarnosti nego njezinu simboliku. Usred sumnjičavo parcelirana svijeta opsjednutoga svrhom on stvara pozitivan korektiv, alternativnu utopiju: "Duh vlada, sve bolesno cijeli", glasi stih posljednje strofe njegove pjesme "Radost slikara": "Zeleno novorođeni vrutak zveči / Novo i umno svijet se dijeli / U srcu veselo i svijetlo ječi."