Čekaonica za drugi svijet

Sitna žena gleda naizmjenično lica u prostoriji. Peć pucketa. – Dođite. Dođite, molim vas. Vidite. Vidite ovo. Vidite vrata. Niti otvoriti ni zatvoriti. Vidite. Puklo je sve. Kuća sve više i više tone. Vidi se po štoku koliko tone… Na kraju, Denis zaključuje: “ Ovi ljudi neće biti zaboravljeni. Ne samo zbog ove knjige. Nećemo prestati pisati o njima. Nećemo ih prestati posjećivati. Nećemo mirno pustiti da čekaju na drugi svijet.” A vrijeme je nemilosrdno jer sve nas je manje…