Četiri eseja o zornom

Bivanje slikom uvijek je bivanje u nekoj medijalnosti. Hans Belting više je puta ukazao na potrebu promišljanja odnosa vanjskih i unutarnjih slika, kolektivnih imaginarija i osobnog prostora slika, onog vidljivog, uvjetno rečeno, golim okom i onog vidljivog oku uma. Imajući u vidu složenost ovih tema koje se, zapravo, provlače kroz cijelu povijest filozofije, u fokusu ova četiri eseja nisu samo načini na koje se pojavljuje i shvaća ono predodžbeno i vidljivo, već i ukazivanje na njihovo sudjelovanje kako u elementarnim misaonom procesima tako i u temeljnom ljudskom iskustvu vremena.