Čudo kvadrata, magija oblačića

Zbirka raznorodnih eseja Igora Gajina pod zbirnim naslovom Čudo kvadrata, magija oblačića pokušava ne samo ukazati na važnost stvaralačkog procesa pojedinih strip autora. Pritom autor ne zazire od teorijskog diskursa koji će se nerijetko doticati polja stilistike, postmodernizma, kapitalističke ideologije, vizualne kulture i teorija (pop)kulture, a istodobno se ni ne libi u pojedinim dijelovima obraćati potencijalnom čitatelju posve osobno, prisno. Upravo ta širina ekspozea svakom eseju daje potrebnu slojevitost, a istodobno bez zagušenosti strukovnim metajezikom, pretjerano visokoteorijskim vokabularom ili akademskom apstraktnošću, nego ponuđenom protočnošću teksta otkriva se slobodnije, opuštenije, pristupačnije, susretljivije autorsko pismo. Gajin nas u svojim tekstovima filigranski vodi kroz različitost stripovskih i umjetničkih poetika, ukazuje nam na semantička i estetska bogatstva u stripovskoj međuigri slike i teksta, a zatim nam dubinski rasvjetljava bezgraničnu slojevitost naizgledne plitkosti stripa.