Dayton: Diplomacija - druga strana rata

Moje svjedočenje počiva na vlastitu pamćenju, a kao intelektualac i psiholog potpuno sam svjestan da pamćenje nije savršeno: sklono je selekciji, reinterpretaciji i zaboravu. Zato sam ga nastojao ojačati vlastitim bilješkama iz toga vremena, ali i brojnim razgovorima s ljudima koji su bili izravno ili neizravno uključeni u procese koji su doveli do potpisivanja Daytonskog sporazuma. Ti razgovori, gotovo reminiscencije, pomogli su mi rekonstruirati ključne događaje i dinamiku koja ih je oblikovala. – Miomir Žužul Povod ove knjige je nedavno otvoren proces redefiniranja Daytonskog sporazuma. Kao što znamo, Domovinski rat vodio se na dvije glavne linije: vojnoj i diplomatskoj. O vojnoj, naravno – najvažnijoj liniji – možda se i ne zna sve, ali znade se najvažnije: pobijedili smo. Ona diplomatska borba ostala je u dobroj mjeri skrivena. Što je, uostalom, i u skladu s postavkama dobre diplomacije. Miomir Žužul je ne samo dobar diplomat već je i pionir diplomatske službe u nas. I u ovoj se knjizi dosta govori u ustrojavanju diplomatske službe Republike Hrvatske, ali i o javnosti nepoznatim događanjima koja su davala međunarodni okvir uspjesima hrvatske vojske. Valja uzeti u obzir činjenicu da je samostalna Hrvatska u međunarodnoj areni bila neželjeno dijete. I da je bilo teško izboriti se za priznanje i pravo Hrvatske na postojanje. Taj je posao hrvatska diplomacija s kraja dvadesetog stoljeća obavila zapravo sjajno. Kruna diplomatskih nastojanja bili su daytonski pregovori i Daytonski sporazum koji je doveo do okončanja rata u Bosni i Hercegovini, a gledano iz hrvatske perspektive, dogovorena je mirna reintegracija istočne Slavonije i hrvatskoga Podunavlja. Time je omogućeno vraćanje tih područja pod hrvatsku upravu, odnosno uspostava kontrole nad granicama koje su bile definirane mišljenjima Badinterove komisije i koje su postojale prije početka agresije. Taj je aspekt Daytona, premda se često zanemaruje u međunarodnim interpretacijama, za Hrvatsku imao presudnu važnost te je bio završni korak u procesu uspostave teritorijalne cjelovitosti. Knjiga Dayton: Diplomacija – druga strana rata zorno, gdjekad i napeto, opisuje ne samo daytonske pregovore – koji jesu njezin glavni fokus – već i sve što je prethodilo pregovorima bez koje hrvatska diplomacija do Daytona ne bi ni bila doprla, od samog osnutka diplomatske mreže pa do potpisa mirovnog sporazuma. Opisuje nesklono okružje u kojem je trebalo djelovati i pronalaziti hrvatski interes unutar konstelacija interesa velikih. Svjedoči o nenadanostima na koje je trebalo reagirati smjesta, kao da se na te izazove spremalo godinama. Sâm daytonski proces podrobno je raščlanjen, s vješto opisanim profilima glavnih sudionika, njihovih diplomatskih umijeća i karakternih nedostataka. I to bez ikakve zluradosti ili manipulacija. Dayton: Diplomacija – druga strana rata svjedočanstvo je Miomira Žužula, jednog od glavnih sudionika tog procesa, pisana trezveno, nepristrano, kao zapis neke kamere koja je sve te burne događaje snimala iz prikrajka.