Deponij

Vječna priča o zavađenoj braći osnovni je okvir radnje u Deponiju, posljednjem romanu makedonskog klasika Slavka Janevskog. No osim drame podijeljene obitelji, koja se odvija na zmijskoj zemlji Poskočkoj Kolijevci, na rubu Kukulina, mitskog sela autorova opusa i makedonske književnosti, roman otvara i mnoge druge teme, kao što su iseljavanje stanovništva, propadanje sela, zablude patrijarhalne kulture i odnos čovjeka prema prirodi. Kukulino na kraju 20. stoljeća još uvijek živi uspavano u nekim davnašnjim vremenima. Njegovi se stanovnici kao hipnotizirani lelujaju između starih vjerovanja i predaja koje kopne s jedne, te društvenih i prirodnih promjena koje stihijski nadiru s druge strane. No, alarm za buđenje aktivira se kada se pojavi prijetnja da ih zatrpa smeće, da budu pretvoreni u deponij. Nagovještaj kataklizme pokazuje se kao katarza kakva je Kukulinu ustvari bila potrebna. Kombinirajući nove naglaske i tragove prethodnih romana iz kukulinskog ciklusa, Janevski je u Deponiju čitateljima dao savršen uvid u svoj pripovjedni univerzum, koji mu je, uz ostala djela iz bogatog i raznovrsnog opusa, osigurao mjesto klasika ne samo u makedonskoj, nego i u južnoslavenskim književnostima.