Deset dana u travnju

Postoje dani kada se povijest sažme u nekoliko sati, kada odluke nekolicine ljudi određuju sudbine pojedinaca, naroda i država – i ostavljaju posljedice koje se osjećaju desetljećima. Deset dana u travnju 1941. bili su upravo takvi dani. Od beogradskog puča 27. ožujka, koji je razbjesnio Hitlera i ubrzao njemački napad na Jugoslaviju, do proglašenja NDH 10. travnja, u vrtlogu straha, iluzija, kukavičluka, ambicije i političkih kalkulacija nestala je jedna država, a nastala druga. Da nije bilo puča 27. ožujka, bi li Jugoslavija izbjegla njemački napad? Da je Vladko Maček prihvatio ponudu Nijemaca, bi li uspio sačuvati mir ili bi samo dao legitimitet okupaciji? Povijest ne poznaje sigurne odgovore na pitanja “što bi bilo kad bi bilo”, ali poznaje cijenu onoga što se doista dogodilo. Put kojim se krenulo vodio je prema ratu na prostoru bivše Jugoslavije, uspostavi ustaškog režima, progonima i masovnim zločinima te stotinama tisuća mrtvih i uništenih sudbina. Boris Rašeta i Goran Gavranović u knjizi Deset dana u travnju pripovijedaju tu veliku povijest izbliza, kroz mrežu stvarnih ljudi i njihovih odluka. Tu su Maček, Pavelić, Kvaternik, Tito, Krleža, Stepinac i Andrić, ali i anonimni vojnici, zatočenici, činovnici, novinari, umjetnici, Židovi koji naslućuju nadolazeći progon te građani Zagreba koji se još drže privida normalnosti dok se oko njih ruši cijeli svijet. Na temelju arhivske građe, dnevnika, memoara, novinskih izvještaja i svjedočanstava autori ispisuju snažnu, preciznu i čitku kroniku povijesnog prijeloma. Deset dana u travnju donosi povijest trenutka kada je nestao stari svijet, a počeo jedan od najmračnijih perioda naše povijesti.