Djevojka u krošnjama

Sve se ubrzava. No ako mene pitate, književnost ne bi trebala pratiti vrijeme. Trebala bi ostati na poljima i travnjacima kojima je Jane Austen vukla za sobom svoje suknje, u pansionu za samce Ahmeta Hamdije, u Dostojevskijevim kockarnicama, Tolstojevim seoskim imanjima i željezničkim postajama odakle ljudi bježe. Željeznička postaja bila je njegova krošnja. Šezdeset godina nakon briljantnog Calvinova Baruna penjača, romana u kojem mladi barun u znak prosvjeda protiv svijeta i zemaljskih nepravdi odlučuje provesti ostatak života na granama drveća, isto čini i Deniz, glavna junakinja romana Djevojka u krošnjama. Nasuprot Calvinu čiji barun živi u prošlosti, Şebnem Işigüzel smješta svoju priču u suvremenu stvarnost i govori o građanskom prosvjedu u Parku Gezi, koji se krajem svibnja 2013. godine proširio u većim turskim gradovima. Deniz je glas mlade žene protiv svih ograničenja koja sputavaju slobodu svakog pojedinca. Nakon tragične pogibije najboljih prijateljica, razočaranja i poniženja koje doživljava na književnom natječaju, i složenih obiteljskih odnosa, glavna junakinja bježi od svijeta u krošnje drveća Parka Gülhane gdje spava u rodinu gnijezdu. I njezin glas je poput cvrkuta ptica pa tako i poglavlja podsjećaju na objave s Twittera. No njezina samoća ne traje dugo. Uskoro je primijeti Yunus, mladi portir iz hotela koji se nalazi iza zida parka… Djevojka u krošnjama roman je u kojem se isprepleću romantične, obiteljske i društvene niti u veliku priču o sudbinama žena kroz nekoliko generacija u Istanbulu.