Dnevnik nepušača

Svaki pušač koji je pokušao prestati pušiti zna kako vrijeme odjednom postaje jako mjerljivo. Pušač koji se odriče cigareta u svakom momentu točno zna koliko dugo nije zapalio i uvijek će o tome imati spreman odgovor: četrdeset šest sati i petnaest minuta, ili dvije godine, trideset šest dana i trinaest minuta. U svom Dnevniku nepušača Mladen Blažević priču raspoređuje prema tom vremenskom zakonu, po kojem unutrašnji sat broji odricanje – ali u njegovom slučaju to nije samo odricanje od pušenja, nego i od životnih okolnosti koje mu već dulje vrijeme izazivaju nezadovoljstvo. Ne sviđa mu se više biti zastupnik za prodaju osiguranja u osiguravajućoj kući, novinar kojeg šalju na teren da piše o 'senzacijama' kojih nema; ne sviđa mu se sudjelovati u svijetu bez milosti u kojem si plaćen po učinku za stvari koje ne voliš raditi. Odluka o nepušenju izaziva lančanu reakciju drugih odluka koje će impulzivno donijeti kako bi 'resetirao' svoj život pa će se, umjesto do sljedećeg osiguranika ili do sljedećeg novinarskog zadatka, uputiti na zapuštenu djedovinu na Kordun saditi šljive. U svom novom životu koji put će morati resetirati i evidenciju vremena nepušenja, jer kad bi prestati pušiti bilo jednostavno, onda Dnevnik nepušača – sjajna proza o čovjeku koji pokušava pobjeći od svega osim od pripovijedanja – ne bi ni morao biti napisan. (Marina Vujčić)