Dragi seronjo

„Dragi seronjo, pročitala sam što si objavio na Instaču. Dođeš mi kao golub koji mi se usput posrao na rame. Nešto prljavo i vrlo neugodno. Nja, nja, nja, ja sam šmokljan koji nikoga ne zanima i kmečim kao čivava jer sam gladan pažnje. Blažene društvene mreže: dobio si svojih petnaest minuta slave. Vidiš i po tome što ti se ja javljam. Sigurna sam da imaš djecu. Tipovi kao ti uredno se razmnožavaju, daj zamisli što bi bilo da ti loza presahne. Inače primjećujem, što si veći kreten i mizernije nesposoban, imaš veću potrebu osigurati potomstvo...“ Rebecca Latté slavna je glumica koja je prešla pedesetu, toksikomanka bez dlake na jeziku; Oscar Jayack, četrdeset i tri godine, poznati je pisac koji se muči sa svojim novim romanom, toksikoman i posrnuli otac tinejdžerice; Zoé Katana, tridesetogodišnjakinja, beskompromisna feministkinja i aktivistkinja na društvenim mrežama koja Oscara prokazuje zbog seksualnog uznemiravanja. Kada Oscar na svom Instagramu objavi post o Rebecci, ona mu odmah žestoko odgovara i time pokreće prepisku koja će im promijeniti živote. U jeku pandemije COVID-a i lockdowna, kada su se pariške ulice ispraznile a život preselio u virtualnu sferu, Rebecca i Oscar izmjenjuju mejlove i sve više jedno drugome otvaraju svoju intimu. U pismima raspravljaju o nasilju, bijesu, ovisnosti, femicidu, starenju, filmu, književnosti, o pokretu #MeToo, moći i politici te o nadilaženju sebe, prijateljstvu i otvaranju prema drugom i drugačijem. Od prve do zadnje rečenice, u furioznom ritmu izmjenjuju se ispovijedi osoba iz kojih eksplozivnim jezikom progovaraju sve boljke, sukobi i kontroverze suvremenosti. Nakon trijumfa trilogije Vernon Suboteks, Virginie Despentes vraća se na velika vrata romanom za 21. stoljeće i ponovno dokazuje da je u samom vrhu francuske i svjetske književnosti.