Drugi spol

Prvo izdanje knjige Drugi spol pojavilo se 1949. g., s jedne strane izazvavši skandal, posebno zbog pogleda na majčinstvo, a s druge dobravanje. Njezin jednostavan stil, filozofska misao i ponekad neuvijen jezik, njezin poziv na oslobađanje žene kroz rad te njezina ustrajnost u dokazivanju da je „ženska priroda“ samo društveni konstrukt, doveli su do toga da se knjigu do dana današnjeg smatra stupom feminizma. Knjiga se bavi identitetom i drugošću žene te je predstavlja kroz brojne perspektive: biološku, psihoanalitičku, marksističku. Sve je to učinjeno kroz prizmu egzistencijalizma, filozofije čija je de Beauvoir bila pobornica. Autorica također obrađuje književne prikaze žene na primjerima D. H. Lawrencea, Bretona, Stendhala itd. Autorica se bavi proživljenim iskustvom žene, njezinim formativnim godinama, položajem i preporučenim putom oslobađanja kroz obrazovanje i rad. Može se bez pretjerivanja reći da je knjiga temelj današnjih sve popularnijih rodnih studija, jer, kako kaže Judith Butler, Beauvoirina formulacija „Ženom se ne rađa. Ženom se postaje“ prvi put u povijesti razdvaja pojmove „spola“ i „roda“. Knjiga je prevedena na četrdeset jezika. O autorici: Simone de Beauvoir (1908 – 1986) – francuska filozofkinja, autorica romana, eseja i memoara. U 21. godini postala je najmlađa osoba – ali tek deveta žena – u francuskoj povijesti s položenim državnim ispitom iz filozofije. U to vrijeme upoznaje Jean-Paula Sartrea s kojim je provela cijeli život dijeleći s njim više od pola stoljeća političke i intelektualne stavove. Njihova veza i danas se smatra jednom od najnekonvencionalnijih u Francuskoj. Kao profesorica filozofije i pobornica egzistencijalizma, Simone de Beauvoir prepleće svoje intelektualne interese s književnim stvaranjem te tako temama koje obrađuje u svojim romanima nastoji ilustrirati neka filozofska pitanja. U istim djelima odražava se i njezina uključenost u socijalne borbe onoga doba. Autorica je objavila više romana, među kojima su Gošća i Mandarini, više knjiga memoara u kojima pripovijeda o svojemu životu od ranoga djetinjstva (Uspomene dobro odgojene djevojke) do starosti i smrti svojega životnog suputnika J.-P. Sartrea (Starost, Tout Compte Fait, Ceremonija oproštaja). No knjiga koja je proslavila Simone de Beauvoir nesumnjivo je njezin opsežan esej o ženskom položaju Drugi spol. Iz knjige: Ženom se ne rađa. Ženom se postaje. Nikakva biološka, psihička, ekonomska kob ne definira oblik koji u društvu poprima ljudska ženka. Sveukupna civilizacija je ta koja oblikuje proizvod između mužjaka i kastrata koji se naziva ženom. Samo tuđe posredovanje može pojedinca postaviti kao Drugo. S obzirom na to da postoji za sebe, dijete se ne može pojmiti kao seksualno diferencirano. U djevojčica i dječaka, tijelo je ponajprije zračenje subjektivnosti, instrument kojim razumijeva svijet: djeca očima, rukama, a ne spolnim organima, poimaju svemir. Drame rođenja i prekida dojenja odvijaju se na isti način za dojenčad oba spola. Zajednički su im interesi i užici. Najprije im je izvor najugodnijih senzacija sisanje. Zatim prolaze kroz analnu fazu, gdje najveća zadovoljstva pronalaze u funkcijama izlučivanja koje su im zajedničke. Genitalni razvoj im je sličan. Istražuju svoja tijela s istom znatiželjom i istom ravnodušnošću. U klitorisu i penisu pronalaze jednako neodređeno zadovoljstvo. Ako zbog svojega senzibiliteta već traže objekt, okreću se prema majci: žensko meko, glatko i gipko tijelo izaziva seksualne želje i to su želje za hvatanjem. Djevojčica, kao i dječak, agresivno ljubi, dira i miluje majku. Jednako su ljubomorni ako se rodi novo dijete. Očituju to istim ponašanjima: bijesom, durenjem, urinarnim problemima. Jednako zavode da bi dobili ljubav odraslih. Do dvanaeste godine djevojčica je jednako snažna kao i njezina braća, i pokazuje iste intelektualne sposobnosti. Ne postoji polje u kojem se ne bi mogla natjecati s njima. Ako nam se djevojčica, puno prije puberteta, i katkad čak od najranijeg djetinjstva, već doima spolno specificiranom, to nije zato što je tajanstveni instinkti odmah predodređuju na pasivnost, zavođenje, majčinstvo, nego zato što okolina intervenira u njezin život gotovo od samog početka i od prvih godina nameće joj njezin poziv.