Društvo i otpor fašizmu

Čovječanstvo se kroz iskustvo totalitarnih poredaka i zločinačkih namjera njihovih vođa više puta našlo na rubu samouništenja. Ta prijetnja ne prolazi niti postoje racionalno sigurna jamstva da bi opasnost ubrzo mogla nestati. Dvadeseto je stoljeće duboko bolno svjedočanstvo takvog iskustva. Realizacija zločinačkih nauma dovela je do negacije društva i čovjeka, a negativna je utopija prestala biti utopija i postala stvarnost. (…) Što se u međuvremenu dogodilo s dubokim društvenim uzorcima totalitarnih poredaka i diktatura koje prijete čovječanstvu? Jesu li uočeni i prepoznati? Radi li se uopće, i koliko, na njihovu uklanjanju? Jesmo li sposobni i pripremljeni za humaniju budućnost, za budućnost koja bi eliminirala nasilje? Naslovom Društvo i otpor fašizmu – Istarski poučak i globalni izazovi nastoji se definirati tema i okvir unutar kojega se navedena pitanja pokušavaju barem dijelom otvoriti. Prije svega, rasprava o fenomenu fašističkog nasilja te činjenica da je zlo koje se korak po korak gradilo puna dva desetljeća, da bi se razvilo do granica globalne prijetnje opstanku čovječanstva, na kraju uspjelo preplaviti cijeli svijet, u samom svom začetku, kada je njegov razvoj mogao biti zaustavljen, pokazuje da je ono prepoznato samo i jedino u Istri. Upravo se tamo zbog događaja iz 1920. i 1921. godine (Vodnjanska bitka; Krvavi prvi maj; Palež radničkog doma i Hrvatske čitaonice u Puli; Mussolinijev dolazak u Pulu – prijetnja i građanski odgovor; Proštinska buna; Labinski ustanak) s pravom može govoriti o stvarnom početku antifašističke borbe u Hrvatskoj. (Iz Uvoda) Svijetla točka na globalnoj mapi gdje otpor poprima širi narodni karakter i prije pojave fašističke države i objave globalne prijetnje opstanku čovječanstva jest Istra. Riječ je o otporu na nasilje, čiji se jedinstveni zlokobni karakter razotkriva u samom začetku… Renato Matić, sociolog, redovni profesor Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je (1988), magistrirao (1994) i doktorirao (2001) sociologiju. Područja njegova znanstveno-istraživačkog i nastavničkog djelovanja, uz opću sociologiju, jesu sociologija kriminala i društvene devijantnosti, problemi nasilja i korupcije tedruštveni uzroci predrasuda i diskriminacije s naglaskom na devijantne pojave i probleme hrvatskog društva u tranziciji.