Euforija i eutanazija

Kolumne Hrvoja Jurića, pisane u različitim žanrovskim registrima od jeseni 2012. do ljeta 2016. i objavljivane na radiju, u dnevnim novinama i na internetu, mogu se čitati kao kronika burnog perioda nedavne povijesti, koji je obilježen euforijom oko ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju te hrvatskom, balkanskom, europskom i globalnom eutanazijom društva i društvenosti, zajednice i zajedničkosti, čovjeka i čovječnosti. Autorove analize aktualnih društvenih i političkih zbivanja, prožete referencama iz filozofije, književnosti, filma i muzike, u pravilu se produžavaju u dalekometne zaključke o naravi vladajućeg sistema (birokratsko-partitokratsko-militarističke politike, neoliberalnog kapitalizma, redukcionističke tehnoznanosti i manipulativnih masovnih medija) te u zagovor direktne demokracije kao realizacije ideala slobode, jednakosti, pravednosti i solidarnosti. Jurićevi „akutni zapisi o kroničnim problemima“ nastoje unijeti red u kaos, a onima koji se ne slažu s njegovim analizama, zaključcima i prijedlozima u najmanju je ruku ponuđen bogat materijal za polemiku o stanju i perspektivama Hrvatske, Balkana, Europe i svijeta. „Mislimo li revoluciju kao sveopći društveni, ekonomski i politički te kulturni i duhovni prevrat na globalnoj razini, koji bi se prema striktno određenom planu trebao zbiti u jednom historijskom momentu, onda je revolucija utopija u strogom smislu riječi: ou-topos, ne-mjesto, nedostižno i nemoguće mjesto. No, ako revoluciju mislimo kao proces, proces oslobađanja, proces gonjen utopijskim duhom koji znači uobličavanje naših snova, nada, očekivanja i težnji povezanih sa slobodom, onda ćemo vidjeti da se revolucija već događa, te da se može i nadalje događati ako budemo mijenjali svoje poglede na čovjeka, svijet i život. (...) Današnja distopijska težnja za totalnom kontrolom mišljenja, djelovanja i stvaranja, suočena sa svjetskim borbama za slobodu, pokazuje da je upravo totalna kontrola utopija (u smislu neostvarive ideje ili projekta).“