Fašizam i populizam

Marševi deklariranih neofašista ulicama Europe i Amerike, manifestacije rasističke mržnje i nasilje nad migrantima opet su sve češća društvena pojava. Koliko god ti fenomeni bili zastrašujući, još uvijek su svojstveni tek toj zasebnoj galaksiji. Svakako, manje su opasni od onih ne tako očitih, kaže Antonio Scurati. Politički akteri koji opasnije i dalekosežnije podrivaju temelje demokraciji jesu populisti/suverenisti, i ne može ih se svrstati u kategorije desnice i ljevice. Politički život svode na osjećaje, posebice strah i ogorčenost, koje potom preobražavaju u mržnju, a složenost zbilje demokratskih društava pojednostavljuju – i time postižu uspjeh. Oni, svjesno ili nesvjesno, baštine mehanizme političkog zavođenja masa koje je Benito Mussolini bolje od svih instinktom “političke životinje” naslutio i prigrlio. Nakon desetljeća istraživačkog i književnog rada na romansiranoj Mussolinijevoj biografiji Antonio Scurati u svojevrsnom manifestu za novi antifašizam, Fašizam i populizam. Mussolini danas, na zoran način identificira zakonitosti fašizma i populizma, sa svim njihovim zamkama, dajući nam temeljni tekst za suočavanje s nemirima današnjice i obrazlažući tezu da Europljani trebaju obnoviti borbu za demokraciju. Prije nego što bude kasno. Što je zajedničko fašizmu i današnjim populistima? Snažan i upozoravajući uvid autora veličanstvene sage o Mussoliniju. Vapaji protiv fašizma odvraćaju pažnju od pravog problema: populizma. Vladavina Mussolinija proizašla je iz trenutka kad je dalekovidno predvidio što će politika postati u doba masa, koje je tad počelo, a danas ga živimo u njegovoj zreloj fazi.