Humorističko-satirični roman "Gabriela, klinčić i cimet" duhovit je i zabavan panoramski prikaz života u malom brazilskom gradiću početkom 20. stoljeća, a Jean Paul Sartre hvalio ga je proglasivši ga "pučkim romanom u najboljem smislu te riječi". Amado nas vodi u vrijeme kad su u brazilskoj provinciji Bahiji sredinom 1920-ih vladali kraljevi kakaa, kad su se razmirice rješavale pištoljima, a od prevarenog muža očekivalo se da okaljanu čast obrani ubojstvom preljubnice i njezina ljubavnika. Radnja se odvija u dva paralelna rukavca koji se povremeno isprepliću: jedan opisuje bitku između tradicionalista koji žele gradić Ilhéus zadržati onakvim kakav je oduvijek bio - pospan i nazadan - i ljudi koji žele da se njihov gradić prilagodi modernom životu. Drugi rukavac radnje prati priču arapskog krčmara Nasiba Saada, koji u potrazi za kuharicom susreće siromašnu mladu mulatkinju Gabrielu. Nakon što spere prljavštinu i prašinu i prnje zamijeni privlačnim haljinama Gabriela se otkriva u punokrvnoj, raskošnoj ljepoti te svim muškarcima u gradiću zavrti glavom. Da bi je sačuvao samo za sebe Nasib ju je spreman oženiti, no ona je poput egzotičnog divljeg cvijeta: ako ga ubereš i staviš u vazu, brzo će uvenuti. Gabriela voli biti Nasibova kuharica i ljubavnica, no ne želi mu biti supruga. Nije joj do toga da postane uvažena dama - ona jednostavno želi biti Gabriela. Svaka stranica, prožeta zamamnim mirisima, zvukovima i bojama brazilskog podneblja, slavi životnu radost i neobuzdanu senzualnost protagonista ovog velikog romana.