Gertruda

Jesu li umjetnici sretni? “Ti si po svemu tip umjetnika. Umjetnik nije, kao što obični ljudi misle, gospodin bez brige i pameti, koji iz čiste obijesti tu i tamo izbaci neko umjetničko djelo, nego uglavnom zlosretnik koji se utapa u beskorisnom preobilju pa se stoga mora osloboditi dijela tog bogatstva.” O bogatstvu iskustva: “Mislim da se u životu može povući jasna granica između mladosti i starosti. Mladost prestaje s egoizmom, a starost nastupa kada čovjek počne živjeti za druge. Mislim ovako: život mladih ljudi pun je radosti i tuge zato što ga oni žive samo za sebe. […] To je tipično za mladost. Međutim, dođe vrijeme kad se to promijeni, bar za većinu, i ljudi počinju živjeti više za druge nego za sebe, ali ne zato što im je to vrlina, nego zato što je to prirodno.” Postoji li epifanija? “Ma u kakvom stanju da sam iznutra bio – dobrom ili lošem – moja nova snaga mirno je promatrala odozgo, znajući da su svjetlost i tama bratski povezane, da su patnja i spokoj kao takt i ritam, dijelovi iste Velike glazbe.” Ovaj psihološki bildungsroman poznatog nobelovca fiktivna je biografija mladog glazbenika koji igrom slučaja postaje invalid. Introvert rastrgan između libida, eskapizma i spasonosne sublimacije, u sprezi s prijateljem koji mu je sušta suprotnost, prolazi kroz turbulentna stanja dok uči kako se nositi sa životom. Osoba koja ih povezuje je Gertruda”uzvišeni simbol, poput zvijezde koja je visoko iznad svega”