Glembajevi, Povratak Filipa Latinovicza

Povratak Filipa Latinovicza je roman Miroslava Krleže objavljen 1932. godine; smatra se prvim cjelovitim modernim romanom u hrvatskoj književnosti. Po strukturi je vrlo složen, iako bez klasične kompozicije i razgranate fabule. Iako se vrijeme radnje odnosi na vrijeme između 1920. i 1930., zapravo se sama radnja odvija u nekoliko mjeseci, jako je zastupljena tehnika retrospekcije (sjećanja na prošlost). Roman govori o problemima mladog hrvatskog intelektualca, slikara Filipa Latinovicza koji ne osjeća pripadnost ni domovini ni svom zavičaju ni svojoj obitelji, već je potpuno otuđen od svijeta. Jednim dijelom, radi se i o romanu-eseju jer su čitavi fragmenti teksta zapravo eseji o umjetnosti i slikarstvu. Drame o Glembajevima zaseban su dramski ciklus u opusu Miroslava Krleže a u njega se ubrajaju drame U agoniji, Gospoda Glembajevi, Leda i U logoru. Riječ je o iznimno psihološki snažnim, analitičko-realističkim konverzacijskim dramama. U tim dramama autor se svjesno i namjerno udaljuje od „vanjske dinamike“ svojih ranih dramskih tekstova i okreće se tzv. „nordijskoj školi“, skandinavskoj dramatici, za koju je karakterističan realistički dramski postupak. Za razliku od drama u kojima prevladava kvantitativna dramaturgija, u ovim dramama, predstavnicama kvalitativne dramaturgije, Krleža ujedno dezintegrira mit o zatvorenoj građanskoj zajednici i rastvara amoralnost i licemjerje, ali i istinu o varalicama i ubojicama koji se prikazuju kao ugledni članovi društvene i obiteljske zajednice. Drame je pogovorom popratila Mira Muhoberac, a uvrštene su tri drame: Gospoda Glemabjevi, U agoniji i Leda.