Goloća

Nizom kratkih ogleda okupljenih u ovoj knjizi Giorgio Agamben vraća se najurgentnijim i najaktualnijim motivima svojih istraživanja: od slavlja, koje neočekivano dovodi u vezu sa suvremenom bulimijom, do goloće, koju analizira kroz prizmu skrivenih teoloških implikacija; od problema slavnoga tijela blaženih, koji posjeduju želudac i spolne organe iako ne jedu i ne vode ljubav, do nove figure impersonalnog identiteta što ga biometrijski uređaji danas nameću čovjeku. Sve te teme prožima pitanje nedjelatnosti, koju autor ne shvaća kao dokolicu i inertnost, nego kao paradigmu ljudskoga djelovanja i nove politike. Upravo to nedjelatno činjenje definira ničiju zemlju kojom se kreće Agambenovo pismo, pismo koje je spalilo svoje osobne dokumente, bivajući istodobno misao i književnost, digresija i filološki prinos, metafizička rasprava i zapis o običajima.