Grobna gruda

Odgovor na pitanje ima li života nakon smrti saznat ćete već u prvoj rečenici ovog romana. Svi njegovi likovi napustili su grubi ovozemaljski svijet ruralne Irske sredinom 20. stoljeća i skrasili se u grobnim rakama prema financijskoj darežljivosti bližnjih koji su ih pokopali. Neizbježnost njihove surove sudbine nastavlja se i onkraj svjetovnih okvira jer se svađe, netrpeljivost, jal i sitničavost na nevjerojatno živ i duhovit način transponiraju u zagrobni život. O brojnim likovima saznat ćemo sve u zaglušnoj kakofoniji glasova koji se bore za riječ, prepričavaju svoje živote i opisuju što je dovelo do njihove smrti. Prepuna humora, vulgarnosti, nepatvorene iskrenosti, ova dijaloška bravura oslikat će trenutak u povijesti Irske koji dosad nismo imali prilike čitati. Grobna gruda prije svega je posveta Ó Cadhainovu rodnom kraju čiju je ostavštinu cijeloga života pokušavao sačuvati od zaborava. No autor to čini bez subjektivnog idealiziranja; njegova je Irska gruba tla koje je ljude koji na njemu obitavaju učinila oporima i tvrde kože. U vrijeme pisanja ovog romana, broj govornika irskog jezika spao je s 4 000 000 na 70 000, pa nam ovaj roman služi i kao testament još i danas prisutne borbe za identitet i suverenitet jednog naroda. Uz bok značaju koji ovaj roman nosi u kulturnoj povijesti Irske, on je nevjerojatno zabavan i aktualan. U Ó Cadhainovoj viziji života nakon smrti jasno je da sve boljke ljudskog karaktera ostaju nepromijenjene, pa se nameće gorko pitanje: ima li uopće života za života? „Jedna od najboljih irskih knjiga 20. stoljeća.“ Max Liu, Independent „Životno, poetično i crnohumorno remek-djelo... Ovo je uzbudljivo slavlje onog najgoreg u ljudskoj prirodi.“ Adam Lively, Sunday Times „Grobna gruda kakofonija je glasova koja razotkriva jedno mjesto i ljude. Njihov je svijet tužan i lijep, a razgovori su beskrajno zabavni.“ Jan Gardner, Boston Globe „Iako su svi likovi mrtvi, Grobna gruda vrvi životom.“ Michael Dirda, Washington Post „Najveće Ó Cadhainovo postignuće savršen je spoj stila i teme. Odavno je znano da irska provincija nije podložna konvencijama književnog realizma. Zato je autor ovom anarhičnom simfonijom uspio kreirati narativnu strukturu koja može predočiti autohtonu genijalnost tog podneblja.“ Kevin Barry, Guardian „Za roman koji se u cijelosti odvija dva metra ispod zemlje, ovo je vrlo živahan pothvat.“ Aaron Westerman, Typographical Era Pacijent iz sobe 19