Heidegger

Filozofija Martina Heideggera (1889. – 1976.) odražava izvornu dvojnost koja se provlači kroz cijelo njegovo djelo: s jedne strane dovršava filozofsku tradiciju koja seže od Aristotela i Platona do Hegela i Nietzschea, a s druge strane je istodobno i razara. U njegovu glavnom djelu, Bitak i vrijeme (1927.), pitanje bitka (ontologije) dobiva svoj konačni, dramatičan i retorički izgled, ali baš zato da bi otkrilo svoj neuspjeh kao takvog pitanja: smisao bitka pokazuje se otpornim na svaku teoriju i ne može se tretirati kao objekt jer prethodi svakoj tematizaciji. Filozofiji tako preostaje dvostruka zadaća: demontirati povijest ontologije i promišljati o bitku isključivo u vezi s njegovim očitovanjem i interpretacijom. Tako filozofija postaje fenomenologija i hermeneutika. Danas je recepcija Heideggera neodvojiva od njegove biografske kontroverzije povezane s njegovim nacističkim vezama, i od njegova izvanrednog filozofskog pothvata koji obuhvaća brojne glavne struje misli 20. stoljeća – fenomenologiju, egzistencijalizam, marksizam, strukturalizam i dekonstrukciju – zbog čega ga smatramo ključnom figurom njegove epohe.