Helenisti

Helenističke filozofske škole, ponajprije stoicizam i epikurizam, pojavljuju se i u 21. stoljeću kao iznenađujuće moderan izvor intelektualnog i duhovnog nadahnuća. Dugo su bile zanemarivane i smatrane sporednim i dekadentnim filozofijama u sumrak grčke civilizacije, a danas ih shvaćamo kao reakciju na duboku političku, društvenu i vjersku krizu – gubitak hegemonije grčkoga grada-države – te na potrebu za novim razumijevanjem čovjeka. Glavni cilj stoika i epikurejaca bio je više praktičan nego teorijski: prije svega su tražili načine kako voditi sretan osobni život unatoč svim nedaćama. Stoicizam je snažno utjecao na rimsku, renesansnu i kasniju filozofiju. Epikurizam, pak, nudi etičke smjernice – potragu za spokojem, promišljeno traženje užitaka, uživanje u duhovnim vrijednostima i primat prijateljstva – koje su iznimno poželjne i za suvremenog čovjeka.