Horor – Priče za laku noć 3

U ovoj zbirci, trećoj po redu, u skoro godišnjem ritmu izlaženja, mjesto su našli razni velikani svjetske književnosti sa svojim nepoznatim djelima. Ima tu svega, od školske lektire poput Marka Twaina i njegovih čudnih snova, Oscara Wildea bez slike Doriana Greya, Franka L. Bauma bez čarobnjaka i zlatnog puta, Ivana Turgenjeva bez očeva i sinova, Rudyarda Kiplinga bez tigrova i džungle, Jacka Londona bez vukova i teškog života na Aljasci, a Leonid Andrejev i njegov Lazar pričaju priču o uskrsnuću dok se Walt Whitman bavi školskom disciplinom… No nemojte misliti da smo zaboravli i autore koji će u godinama koje dolaze tek postati klasikom, a možda jednog dana i sami biti uvršteni u lektiru. Edith Nesbith standardno je dobra u svojim horor minijaturama dok se Washington Irving poigrava odnosom vraga i malog čovjeka. Priča Boba Shawa je na granici horora, ponajviše zbog neočekivanog raspleta i kraja gdje šok i nevjerica preuzimaju mjesto stravi. David J. Schow, kao scenarist kultne Vrane priča o običnom tjednu lovca na vampire. Nemojte preskočiti ni Mikea McCormacka s prokleto dobrom pričom o umjetnosti napisanoj poput predgovora katalogu izložbe i o tome što je sve potrebno da bi čovjek postao priznati umjetnik…