Hrvatska: sigurnost ili rušenje?

Ovo je, vjerojatno, posljednja knjiga jednog politologa odnosno sociologa. I sada, kada se bude čitala, odvijaju se i odvijati će se vidljivi, manje vidljivi i nevidljivi procesi kulture rušenja. Pojednostavljeno se može reći da će građani Hrvatske, susjednih zemalja, ali i ostatka svijeta, i u budućnosti živjeti u uvjetima u kojima jedni grade, a drugi ruše: demokraciju, sigurnost i mir, multikulturalizam, ljudska prava, prava novinara i znanstvenika, moral i etičnost. Umjesto da članovi političkih stranaka, koji su na izborima dobili glasove i postali političari „po sebi“, tj. da svojim iskrenim i poštenim djelovanjem doprinose dobrobiti građana, oni se ponašaju po modelu – „političari za sebe“. Njihov „zaštitni znak“ su konfuzne, dvosmislene, nejasne i nedorečene PR riječi i rečenice iza čega nastoje sakriti osobni i grupni egoizam i pohlepu. Da, baš takva kultura dugo vremena karakterizira ponašanje etno i drugih političara-biznismena. Oni, politički, kulturno, vjerski i ekonomski unazađuju stanje i odnose u svojim lokalnim sredinama i prijetnja su sigurnosni svojih sugrađana te nacionalnoj sigurnosti Hrvatske. Možda će odlučujuće biti na koju stranu će stati čitatelji ove knjige. U ovoj knjizi analiziraju se do sada zapostavljeni društveni aspekti nacionalne sigurnosti. Radi se o prirodnim, gospodarskim i drugim resursima važnim za siguran život pojedinca, obitelji i nacionalnu sigurnost. Primjerice, analizira se važnost opskrbe plinom, vodom i drugim energentima… Posebna pažnja posvećena je onome što za nacionalnu sigurnost predstavljaju „Talijanska Istra i Dalmacija“ i „Srpski svet“ te „tržišni pristup“, etnobiznismeni i chamberlanisti u funkciji ovih prijetnji.