Hrvatski Levantinci u osmanskom Istanbulu

Hrvatski Levantinci u osmanskom Istanbulu Prošireno i revidirano izdanje. Prevela Dora Kosorčić Januš. U ranom novom vijeku najbrojniji hrvatski imigranti u prijestolnici Osmanskog Carstva Instanbulu bili su Dubrovčani. Kao prijateljska i vazalna država, Dubrovačka Republika i njeni državljani uživali su široke privilegije koje su poticale doseljavanje u Osmansko Carstvo te posebice u Istanbul kao najveći ekonomski centar. Uz trgovinu, Dubrovčani su igrali važnu ulogu i za katolicizam u Osmanskom Carstvu, bilo kroz diplomatsku podršku ili pak kao visoko rangirani katolički dostojanstvenici u Istanbulu. Dubrovački su diplomati djelovali ne samo kao predstavnici istanbulske tajednice Dubrovčana, nego ponekad i kao predstavnici zajednice lokalnih katolika. U “dugom 19. stoljeću” većina hrvatskih imigranata u Istanbulu pripadala je radništvu. Rjeđe, pojedini imigranti bili su poduzetnici ili su obnašali različite dužnosti u projektima koji su igrali važnu ulogu u transferu tehnologije u Osmansko Carstvo, istakavši se u poljima kao što su rudarstvo, brodarstvo, željeznica, duhanska industrija, tiskarstvo i kartografija. Pritom je njihova aktivnost nerijetko prelazila uže tehničke okvire i postajala je važna za društveni i kulturni život Istanbula uopće te posebice za Levantince, društvenu zajednicu zapadnoeuropskog porijekla, u koju su se iseljeni Hrvati ubrzo po dolasku asimilirali. Vjeran Kursar (1975), povjesničar-osmanist, izvanredni je profesor Filozofskog fakulteta u zagrebu. Za engleski je izvornik ove knjige dobio Nagradu “Mirjana Gross” za najbolju knjigu iz povijesti.