Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu - 130 godina zgrade

Monografija Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu – 130 godina zgrade objavljena je u povodu 130. obljetnice zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu koju je projektirao poznati bečki arhitektonski studio Fellner i Helmer i koja je svečano otvorena 14. listopada 1895. godine udarcem cara Franje Josipa I. o kamen središnjega stupića balustrade na terasi sjevernoga pročelja kazališta. Ovo, dosad najopsežnije i likovno najbogatije monografsko izdanje o središnjemu hrvatskom nacionalnom teatru objavljeno je u sunakladništvu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i Školske knjige, a detaljno prati djelovanje Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu od njegova osnutka sredinom 19. stoljeća sve do današnjih dana, kada se otvara i dugo priželjkivana nova scena zagrebačkoga HNK-a. Knjiga je podijeljena u tri veće cjeline. Nakon prigodnih riječi intendantice Ive Hraste-Sočo, premijera Andreja Plenkovića – monografija je, naime, objavljena pod visokim pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske – ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića i predsjednika Upravnog odbora Školske knjige Ante Žužula, slijedi prva cjelina pod nazivom Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu – od utemeljenja do suvremenosti. U njoj se razmatra povijesni hod HNK-a počevši od borbe za utemeljenje profesionalnoga kazališta na hrvatskome jeziku, preko profiliranja Hrvatskoga narodnog kazališta kao nacionalne kuće s tri umjetničke grane, Dramom, Operom i Baletom, do raznovrsnih i mnogolikih kulturoloških, simboličnih i identitetskih uloga Hrvatskoga narodnog kazališta u sveukupnom kazališnom, kulturnom i javnom životu Hrvatske i njezinoga glavnoga grada do danas o čemu u dva uvodna teksta pišu intendantica Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu Iva Hraste-Sočo i glavna urednica monografije Martina Petranović. Djelovanje triju umjetničkih grana i glavnih ličnosti koje su Hrvatskome narodnom kazalištu davale smjer i intonaciju tijekom gotovo dva stoljeća njegova postojanja, ključni datumi i događaji te najzapaženija umjetnička ostvarenja koja su obilježila povijest kazališta podrobno su opisani u zasebnim poglavljima čiji su autori stručnjaci za pojedina područja – Boris Senker i Hrvoje Ivanković pišu o Drami, Rozina Palić-Jelavić, Zrinka Matić, Davor Schopf i Hana Breko-Kustura o Operi, a Maja Đurinović i Mihaela Devald-Roksandić o Baletu. U drugoj cjelini, Kazalište kao vizualni i kulturni prostor, autori pristupaju povijesti Hrvatskoga narodnog kazališta iz perspektive različitih likovnih umjetnosti i likovnih disciplina u kazalištu obrađujući teme kao što su scenografija, kostimografija i oblikovanje svjetla (Martina Petranović), vizualni identitet kazališta (Lovorka Magaš Bilandžić), poprsja istaknutih kazališnih umjetnika i djelatnika smještena u prostoru kazališta (Nataša Ivančević) te svečani zastori Hrvatskoga narodnog kazališta, od Karasova zastora za staro gornjogradsko kazalište, preko znamenitoga zastora Hrvatski preporod Vlahe Bukovca, do najnovijega svečanog zastora Zlatka Kauzlarića Atača posvećenog Marku Maruliću i njegovoj Juditi (Zdravko Blažeković). Posebno poglavlje u ovoj cjelini usredotočeno je i na viševrsne odnose kazališta i njegove publike prateći ih tijekom povijesti sve do suvremenosti (Darko Lukić i Mario Gigović). Treća i zaključna cjelina pod nazivom Zgrada Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu – jučer, danas, sutra posvećena je ponajprije središnjoj kazališnoj zgradi HNK-a u povodu čije se obljetnice monografija i izdaje, ali se njezini autori osvrću i na druge kazališne prostore u kojima je zagrebački HNK djelovao tijekom svoje višedesetljetne povijesti. O zgradi tzv. Stankovićeva kazališta na Markovu trgu u kojoj je Hrvatsko narodno kazalište i započelo s radom, a u kojoj se danas nalazi starogradska vijećnica, piše Snježana Banović. Izgradnji neobarokne kazališne zgrade na današnjem Trgu Republike Hrvatske u kojoj je Hrvatsko narodno kazalište smješteno već 130 godina posvećen je iscrpan i raskošno ilustriran tekst Edite Šurine, a o pokretanju nove scene u Adžijinoj ulici koja je ostvarenje dugogodišnjega sna o drugoj sceni HNK-a pišu Iva Hraste-Sočo i Denis Rubinić. Raritet je ovoga izdanja i rad posvećen planovima za obnovu povijesne zgrade HNK-a (Ana Škevin Mikulandra) te rad koji ispituje i oprimjeruje mogućnost spajanja modernog dizajna i povijesnog ambijenta (Ivana Jonke) otvarajući na taj način i pogled prema budućnosti Hrvatskoga narodnog kazališta. Monografija ima više od 700 stranica i više od 800 kartica teksta koje je ispisalo dvadeset stručnjaka s različitih područja znanosti i umjetnosti – teatrologa, muzikologa, kazališnih kritičara, povjesničara umjetnosti, arhitekata, dizajnera – nudeći polivalentnu i poliperspektivnu vizuru na povijest i suvremenost te razvojne obzore Hrvatskoga narodnog kazališta. Tekstove prati i više od 700 raznovrsnih likovnih priloga, poput arhivskih dokumenata i nacrta, kazališnih plakata, skica scene i kostima te fotografija iz kazališnih predstava, koji datiraju od sredine 19. stoljeća do danas, a za ovu su prigodu prikupljeni iz raznih hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova. Taj jedinstven dijalog pomno smišljenoga tekstualnog materijala i birane likovne građe ne samo što na živopisan način evocira burnu i bogatu povijest Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu nego čini ovu knjigu zaokruženim, reprezentativnim i kapitalnim izdanjem dostojnim i svečanog trenutka i povijesti središnje hrvatske nacionalne kazališne kuće.