Idem u penziju – i što sad?

Od sutra sam u penziji. Iza mene cijeli radni vijek, od sutra nepoznanica. Kamo vodi taj korak, naprijed ili nazad? Pogled unatrag je uvijek jasniji od pogleda u budućnost. Nikad nije kasno da posadite stablo. Ili napišete knjigu! Liječnica obiteljske medicine na svoj je 65. rođendan stavila na vrata ordinacije OBAVIJEST i otišla u mirovinu. Pred njom je bila jedna od najvećih promjena u životu, istodobno zastrašujuća i privlačna, jer mirovina je početak nečeg novog, nepoznatog i neistraženog, ali svakako izazovnog. To je vrijeme kad se konačno možemo posvetti sebi i onom što volimo. Mira Lončar Dušek odlučila ga je dobro iskoristiti, a svoja penzionerska iskustva i razmišljanja pretočila u inspirativnu knjigu s namjerom da i druge potakne na sličnu avanturu kreativnog starenja. „Možda je najveći poklon ove knjige mogućnost da dobijemo preneseno znanje, generacije starije od nas koje se danas, u radikalno fragmentiranom svijetu, tako malo i rijetko prenosi. Ponekad nismo ni svjesni da je baš takva uskrata izvor velike patnje, a kada nam netko takvu mudrost ponudi, kao što nam je nudi Mira Lončar Dušek, velikodušno i s talentom za pripovijedanje, to je zaista knjiga koju morate pokloniti svima do kojih vam je stalo.“ Iz predgovora Ivane Bodrožić