Ima jedan svijet

Organičnost, gotovo floralnost u nadovezivanju i rastu motiva – obilježje je Bučanova pisanja, bilo da njegove oglede promatramo kroz prizmu filozofiranja u formi eseja, ili da autoru priznamo umješnost u njegovim bljeskovitim izbačajima u književno esejiziranje. Postupak premošćenja esejističkog u znanstveno nije kod svih domac´ih, pa ni stranih suvremenih autora, tako uzorito izveden kao kod Bucˇana. Filozofski i umjetnicˇki ogledi idealno sadrzˇe element stilskog ogledanja velikog u malom, glavne teme u motivima gdje dio mora stajati za cjelinu i obratno, pa tu mozˇe doc´i i do kaleidoskopskog pregrupiranja elemenata glavne teme i njenih oprimjerenja. Rekli bismo da je Bucˇan majstor stila ogleda, ali posebno impresionira lakoc´a kojom se utire put između esejisticˇke razigranosti i znanstvene potankosti i analiticˇnosti. -Sibila Petlevski Pa ipak, ima jedno podneblje koje ne naplavljuju vječite kiše, koje je oduvijek nadsvođeno nepomućenim nebeskim plavetnilom; podneblje u kojem je nebo sišlo na zemlju, i u kojem se umjesto crnih oblaka nad glavama, oni snježno-bijeli gnijezde pod nogama vjetropira koji po njima veselo poskakuju. Taj se svijet ne nalazi ni iznad, niti ispod, a još manje onkraj našega; on se nalazi posred njega, da bi ga ujedno i nadišao svojom transcendirajućom naravi. U Constablea taj je plavetan svijet garniran očaravajućim oblacima, u Turnera olujnim vihorima, u Rembrandta providnim tminama. Nije to aseptično podneblje poput onoga iz Lennonove infantilne anarholiberalne utopije (makar i ono bilo nadsvođeno s only sky). To doista jest imaginaran svijet, ali je on istodobno zbiljniji od ovog našega, kojem rado tepamo da je stvaran. Jagor Bučan (1968.) slikar je, likovni teoretičar, esejist i nastavnik slikanja u zvanju redovitoga profesora u trajnom izboru na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Predavao je kolegij Teorija prostora na ALU u Zagrebu (1996. – 1999.) i na ALU u Širokom Brijegu (1999. – 2003.). Autor je knjiga: Albert Kinert: Monografija (2002.), Mladen Pejaković: Monografija (više autora, 2009.), Riječ je o slici: Ogled o odnosu slike i jezika (2019.), U znaku Jednoga: Ogledi i prikazi o romanu, perenijalnoj misli i duhovnom itinerariju (2020.), Nutarnji oblik: O prikrivenome vidu likovnog umijeća (2022.). Stručne i znanstvene tekstove objavio je u više časopisa i zbornika. Eseje objavljuje u časopisu za kulturu i društvo Nemo.