Itamar K.

Danas, kada se sloboda govora sve češće svodi na pravo na ponavljanje unaprijed odobrenih stajališta, roman Itamar K. Idda Netanyahua pojavljuje se kao upozorenje. Ovo duhovito djelo iznimne preciznosti i hrabrosti razotkriva mehanizme takozvane kulture otkazivanja, kulturnoga i ideološkoga progona koji se ne ostvaruje preko zakona i sudova, nego djelovanjem medija, institucija i neizrečenim društvenim pritiscima. Ovaj roman, zlobno inteligentan i pun nenametljivih iznenađenja, otvara vlastiti put s jedinstvenim stilom. Doista je osvježenje vidjeti kako jedno subverzivno, gotovo gerilsko remek-djelo konačno dopire do hrvatskih čitatelja, osobito u okružju često ispunjenome ideološki predvidljivim izraelskim izdanjima. Roman tematski ne proizlazi iz mašte, nego iz stvarnosti koja nam je već poznata sa zapadnih obzorja, stvarnosti u kojoj su umjetnici, intelektualci i obični ljudi ušutkani jer odbijaju govoriti „po liniji“. Lik Itamara Kolera stoga nadilazi književnu figuru; on simbolizira svakoga tko odbija žrtvovati istinu radi društvenoga prihvaćanja. I zato biva otkazan. Rijetko se u suvremenoj umjetnosti i kulturi pojavi djelo koje s tolikom lucidnošću, ironijom i analitičkom oštrinom secira složene mehanizme isključivanja kao što to čini Itamar K. Napisan krajem devedesetih godina, u trenutku intenzivnih političkih i simboličkih previranja izraelskoga društva, roman nije samo predvidio buduće globalne obrasce, nego je ponudio i preciznu dijagnozu suvremenih oblika kulturne i ideološke kontrole. Više od dvadeset pet godina nakon nastanka romana, pojmovi kao što su kultura otkazivanja, woke ideologija, ideološka regulacija umjetnosti ili diskurzivna čistoća postali su dio svakodnevice kulturnoga i političkog govora. Itamar K. pritom nije tek proročanstvo tih procesa niti ga se smije svesti na jednodimenzionalnu kritiku političke korektnosti, kao što ga površni čitatelji katkad tumače. Mnogo je više od toga: to je višeslojna analiza moćnih struktura koje oblikuju kolektivnu svijest, gase neslaganje i, pod krinkom pluralizma, uvode suptilniji i perfidniji oblik ideološke kontrole.