Jednog proljeća u Černobilu

26. je travanj 1986. U Černobilu se srce reaktora nuklearne centrale počinje topiti. Oblak pun radionuklida putuje tisućama kilometara. U to vrijeme Emmanuel Lepage ima 19 godina. U nevjerici gleda i sluša informacije s televizije. 22 godine kasnije, u travnju 2008., odlazi u Černobil kako bi tekstom i crtežom dočarao život preživjelih i njihove djece na iznimno kontaminiranoj zemlji. Kada je onamo odlučio otići na nagovor udruge Dessin`Acteurs (Crtaktivisti), Emmanuelu se činilo da izaziva smrt. Kada se nađe u vlaku koji ga vodi u Ukrajinu, gdje se nalazi nekadašnja centrala, muči ga jedno pitanje: što ja ovdje radim?