Jesmo li živi?

Ugledni povjesničar umjetnosti i književnik Igor Zidić kao čelnik središnjih nacionalnih kulturnih ustanova, Matice hrvatske i Moderne galerije, te kao urednik društvenih, likovnih i književnih časopisa (Hrvatski tjednik, Život umjetnosti, Kolo), vrlo je često pisao i govorio o gorućim društvenim i kulturnopolitičkim pitanjima našega vremena. Zidićeve rasprave i članci nerijetko su imali polemički naboj, bilo da su se tematski bavili suvremenom hrvatskom umjetnošću, bilo nacionalnim pitanjima za vrijeme Hrvatskoga proljeća, bilo problemima i krizama što su se pojavili nakon formiranja samostalne države, a to posebno dolazi do izražaja u tekstovima uvrštenima u ovu knjigu znakovita naslova: Jesmo li živi?. Dakako, i u Zidićevim društvenim i kulturnopolitičkim esejima i dalje je vidljiva njegova „kunsthistoričarska“ erudicija te zavidno stilističko i retoričko umijeće, i u njima se Zidić predstavlja kao rasni pisac, no oni su podjednako i misaoni odraz ključnih zbivanja hrvatske povijesti druge polovice 20. stoljeća dani iz vizure jednog od najaktivnijih i najagilnijih protagonista suvremene hrvatske kulture. O Zidićevim ogledima Ivan Rogić Nehajev u pogovoru knjizi piše: „Zidić nije profesionalni politolog, povjesničar ili ekonomist. Stoga se tekstovi u ovoj knjizi ne mogu čitati s takvim očekivanjima. Ali njihova autora određuju dva svojstva koja mu osiguravaju neuklonjivu prednost u odnosu na područne eksperte. Zidić je, ponajprije, sudionik i svjedok ključnih hrvatskih promjena od sredine prošlog stoljeća nadalje. I, po autorskom habitusu, ponajviše vjeruje cjelovitim, 'holističnim', uvidima gdje je čujan i glas onih 'koji snose teret povijesti'.“