Ježenja

Iako počinje od kože – ili se, možda, na njoj manifestira tek njegov konačni odjek – ježenje silazi u dubine tijela i iz njih se opet uspinje na površinu. Ciklusi nove zbirke Neve Lukić rišu koncentrične kružnice valova koji nas prožimaju pri susretu s drugima, našim manjkavim tijelom, mjesecom, istinom, umjetnošću, žalcima tuđih i vlastitih riječi... Kako to ponekad biva s knjigama poezije, Ježenja su što katalog, a što vodič: katalog trenutaka i zaustavljenih isječaka promjene; vodič kroz izložbu koja razotkriva isprva nešto drugotno, izvanjsko, što gledamo iz sigurnosti vlastite osobe, ali koja možda ogoljuje i nas. A goli – to znamo – ježimo se od hladnoće. Autorica (ljubiteljica i aktivna sudionica vizualnoumjetničke produkcije) knjizi dodaje popis osoba, izložbi i umjetničkih djela koji su nadahnuli neke od pjesama, čime nas poziva na produbljivanje spona i na izgradnju našeg tumačenja teksta na presjecištu raznovrsnih umjetničkih izraza i oblika. Otvorene, ispisane lakom rukom, nove pjesme Neve Lukić svojim nas ritmom, ponavljanjima i začudnim svršecima zavodljivih početaka zovu na užitak u slobodi pjesničkog jezika. – Goran Čolakhodžić