Kako se gradi brod

Jedna od onih rijetkih knjiga koje vas čine manje usamljenima. Jaka priča o društvenom zacjeljivanju i sitnim povezanostima koje mogu promijeniti život. Ovaj roman je prekrasan dar prepun nade i ljudskosti. - Douglas Stuart Jamie O'Neill voli crvenu boju, parne brojeve, visoko drveće, uzorke, kišu nošenu vjetrom, krivulje i linije mnogih oblika, knjige u ovicima, mačke, rijeke i Edgara Allana Poea. U dobi od trinaest godina ističe se među drugom djecom u izmišljenom gradiću Emoryju na zapadu Irske. Tess Mahon nekoć je voljela štošta, no malo se koji od tih interesa zadržao. U braku načetim odmjerenim neprijateljstvom neprestano je se pristojno, i za njezino dobro, podsjeća da posao profesorice engleskog u katoličkoj školi za dječake možda i nije najbolji odabir. Pod prevelikim je pritiskom, a za zasnivanje obitelji njoj i suprugu preostao je tek jedan, posljednji, pokušaj. Jamie i Tess susrest će se prvog dana nove školske godine, za neke od njih prvog dana u novoj školi. Jedna će gumena mačka postaviti temelj neobičnom prijateljstvu, a pjev goluba grivnjaša odvest će ih do trećeg vrška neobičnog trija, profesora tehničkog Tadhga Foleyja. Jamie, naime, ove godine ima samo jedan cilj - izgraditi perpetuum mobile. Više od tehničkog postignuća, stroj za dječaka predstavlja mogućnost povezivanja s majkom koju nikad nije upoznao. No, putem će shvatiti da su od inženjerskih nacrta mnogo snažniji ljubav, podrška i zajedništvo. Kako se gradi brod, lani nominiran za Nagradu Booker, lirski je i suosjećajan roman o hrabrosti uvjerenja i moći mašte da preobrazi. Pokazujući čitatelju kako je najbolji način da se oslobodi starih zidova, ponekad izgradnja nečeg novog i prekrasnog bez njih, autorica Elaine Feeney suptilno, ali precizno pogađa u neuralgične točke suvremenog društva i postavlja pitanje možemo li živjeti u uključivom društvu, prepoznajući i prihvaćajući jedni druge bez potrebe za objašnjavanjem. "Isprepletanjem dviju priča; one Jamieja, dječaka koji svijet pokušava svesti na razumljive mu okvire i Tess, profesorice u njegovoj školi, stvoren je duhovit i pronicav roman o obitelji i potrebi za povezivanjem. Elaine Feeney napisala je sveprožimajuću priču o odrastanju koja istražuje i klasna i ograničenja u obrazovanju u maloj, zatvorenoj zajednici. Složen i iskreno dirljiv roman." - Iz obrazloženja odbora nagrade Booker "Drugi roman Elaine Feeney prati učenika i učiteljicu dok manevriraju društvenim kodovima ruralne Irske." - The Guardian "Atmosferična proza Elaine Feeney istovremeno je oprezna i opuštena, detaljistička u opisivanju mjesta i likova, kao i u naporima da pronađe red u prirodi, a neformalna u pristupu pripovijedanju." - The New York Times Elaine Feeney književnica je, pjesnikinja, dramatičarka i esejistkinja iz zapadne Irske. Studirala je na sveučilištima u Corku, Limericku i Galwayu gdje predaje te kao kreativna direktorica vodi Tuam Oral History Project, program koji bilježi i čuva osobna svjedočanstva bivših štićenika Institucije za majke i djecu u Tuamu, organizacije na tragu Magdalenskih praonica u koje su od 1925. do 1961. zatvarane neudane mlade majke. U književnom radu, započetom 2010. objavom zbirke poezije Where's Katie?, usredotočena je na irsku povijest i identitet, a hrabrost kojom se obračunava s pitanjima odnosa irskih državnih institucija i mehanizama moći prema svakodnevici Iraca, napose Irkinja; pomirbenom ulogom pravde i pravosuđa, rodnim ulogama, bolesti, traumom, empatijom u obrazovnom sustavu i odnosom prema radničkoj klasi, priskrbila joj je 2015. titulu jedne od najprovokativnijih autorica što ih je Irska iznjedrila u posljednjem desetljeću. Romaneskni prvijenac As you were iz 2020., koloplet ženskih povijesti i ženskih borbi, pokušaj hvatanja trenutaka slobode i uranjanje u mračnu povijest Irske, ovjenčan je Nagradom za najboljeg autora u usponu književnog festivala u Dalkeyju, nagradom Kate O'Brien i The Society of Authors' McKitterick Prize. U izvorniku objavljen lani, njezin drugi roman How to build a boat našao se u širem izboru Nagrade Booker, užem izboru za knjigu godine i osvojio Tatler Women's Award for Literature, a časopis The New Yorker proglasio ga je najboljim proznim djelom 2023.