Kalisto Naša Troja II

Ako je ”Naša Troja” Vedrana Sinožića bio direktan udarac homerolozima, onda im je Kalisto konačni nokdaun. Sinožić, zapravo, nikoga nije ošamario rukavicom, no svojom knjigom će zasigurno izazvati svijet na razmišljanje. Inertni arheolozi, intelektualci, samodopadni stvaraoci istine o Troji konačno će biti izbačeni iz svojih fortificiranih fotelja jer će morati preispitati uvriježena stajališta o svojim tvrdnjama. Vedran im ponovno argumentirano svjedoči činjenicu da nisu otkrili ništa. Iščeprkali su zlato u Maloj Aziji, no pravo zlato, ono svijetu itekako važno, leži pod zidinama Motovuna. Oni koji su htjeli i dobili brzu slavu vodili su se za arheološkim dokazima kojima nikada ništa ni nisu dokazali. Sinožić ionako izbjegava arheološku potvrdu i njihovo inzistiranje da se na taj način utvrdi i ustvrdi postojanje mitskog grada. Ne, on lijepo uzima stih po stih Ilijade i Odiseje, komparira, izvlači i rješava toponimsku i topografsku enigmu kojom se oni nisu bavili.