Klaonica 5 ili Dječji križarski pohod

Jedan od ponajboljih antiratnih romana svih vremena, Klaonica 5 Kurta Vonneguta koristi stvaran događaj iz autorova života – bombardiranje Dresdena, koje je Vonnegut kao ratni zarobljenik doživio i preživio upravo zahvaljujući klaonici iz naslova – kako bi stvorio začudnu mrežu međusobnih odnosa i prikazao sav užas ratovanja. Ispripovijedan varljivo jednostavnim stilom kratkih rečenica, roman svoju složenost izgrađuje u nelinearnom nizanju epizoda, koja vrhunce radnje, uključujući tu i smrt glavnog junaka, prikazuje već u prvih nekoliko stranica. Upravo je ta strukturalna složenost, koja balansira između autobiografskog i fantastičkog, ono što izdvaja Vonnegutov stil i čini ga prepoznatljivim. No Vonnegut nije samo vrhunski stilist: duboki humanizam koji prožima njegova djela, kombiniran s preciznom i dubokom karakterizacijom, njegove likove postavlja u položaj koji nadilazi njihovu neospornu simboličku vrijednost. Osim društvene, ovaj nam roman tako pruža i profinjenu psihološku sliku katastrofalnih posljedica ratnih razaranja, istovremeno razotkrivajući i šire stanje ljudskog duha, njegovu imanentnu osamljenost i sveprisutnu potrebu za povezivanjem. U tom smislu, ovaj roman, jedno od ključnih djela američke i svjetske književnosti, jedinstven je kao pojava, te je utjecao na toliko brojne književnike koji su stvarali nakon njega da ih je naprosto nemoguće nabrojiti.