Knjiga domova

Svaki dom koji smo imali dio je slagalice našega života. Stanovi i sobe, kuće i automobili u kojima smo živjeli, voljeli, bivali sretni ili neutješni – prostori su od kojih možemo skrojiti priču o svemu što smo bili i onome što jesmo. Baš to napravio je Andrea Bajani u svojoj zadivljujućoj Knjizi domova, romanu o muškarcu “kojeg ćemo konvencionalno nazvati Ja” i njegovim domovima – mjestima prijateljstva i braka, odanosti i preljuba, prostorima u kojima su se otkrivali tijelo i poezija, sklapale se i rastavljale obitelji sklone samouništenju. Od posljednje četvrti prošloga stoljeća sve do naših dana, skokovito kroz vrijeme, Ja je mladi ljubavnik udane žene u seoskoj kući i dijete koje puže za kornjačom u rimskome stanu dok se na televizoru prikazuju prizori otetoga Alda Mora i ubijenoga Piera Paola Pasolinija; on je suprug u torinskome građanskom stanu, boem u pariškoj mansardi i zreo muškarac u londonskome hotelu; on je dječak kojega otac tuče u vikendici i student koji leži na madracu na tlu; a zatim jednostavno čovjek koji za sobom zatvara vrata praznoga doma. Knjiga domova Andree Bajanija putovanje je kroz eksterijere i interijere iz kojih potječemo i u kojima nastavljamo svoje živote. U romanu jedinstvenome po strukturi, poeziji i viziji jedan od ponajboljih talijanskih pisaca svoje generacije oslikava velebnu fresku sentimentalnoga odgoja u kvadratnim metrima, ispisuje biografiju prostora i vremena koji su nas donijeli na svijet.