Knjiga o jugu

Živimo li mi Mediteranci u svojim zavičajima ili u „destinacijama“? Imamo li svoje živote ili je naš život grandiozni igrokaz kojem se u listopadu razmontiraju kulise, skupa s crkvicama, lođama i kavanama? Postoji li doista to mjesto koje se zove Mediteran? Knjiga o jugu Jurice Pavičića, našeg ponajboljeg kroničara i kritičara mediteranskog juga, nije priča o mitskoj utopiji gdje se živi vječno, neopterećeno ljeto. U nizu sjajnih eseja kojima tematizira hrvatski, srednjoeuropski i sveeuropski jug, odnosno Dalmaciju, Jadran i Mediteran, Pavičić se bavi jadranskim i mediteranskim prostorom kao prostorom nedovršene modernizacije, prostorom ubrzane gentrifikacije i industrijski opustošenim prostorom, isključenim iz progresa i osuđenim na stalne početke iznova. Izbacujući iz narativa stereotipne turističke slike, u ovim se tekstovima autor bavi jadranskom antropologijom od kulturne povijesti bure preko trajekata pa do vikendica. Njegove su teme zdanja koja govore o novijoj povijesti kao što je tučepski Hotel Jadran i projekt Skopje 2014, zatim zajednička industrijska povijest na primjerima Jugoplastike i Dalmatinke, ali i neke od prosvjetiteljskih figura dalmatinskog 20. stoljeća, kao što su Dika Marjanović Radica i Tomislav Ivić. Možda i najintimnija knjiga koju je Pavičić dosad objavio, Knjiga o jugu donosi nekoliko autobiografskih eseja u kojima autor propituje kako su ideologije i kolektivna povijest 20. stoljeća oblikovale sudbine njega i njegovih predaka.