Knjiga rastanaka

O rastancima koji su sastavni dio naših života, o njihovim dobrim posljedicama i načinima izbjegavanja loših Sama riječ rastanak, kojom označavamo prekid veze, kontakta ili komunikacije s nekim ili nečim, ili nestanak mogućnosti da se po vlastitoj želji s nekim sretnemo i družimo ili prošećemo ulicama rodnoga grada, pobuđuje u većini nas osjećaj sjete i tuge. No nisu svi rastanci ni tužni ni bolni. Katkad su puni radosti jer izlazimo iz odnosa u kojem smo bili nesretni, zapostavljeni ili čak zlostavljani. Svaki rastanak, osim onog konačnog kad prelazimo na „drugu stranu“, uvijek otvara mogućnost novih susreta, novih mjesta, novih doživljaja, novih ushita. Već to je dovoljno za tvrdnju da svi rastanci nisu tužni, a ne bi trebali biti ni ružni. Njihov oblik i kvaliteta često ovise o nama samima, pa ih stoga možemo uvijek ili gotovo uvijek učiniti barem uljudnima. Iako kod nekih rastanaka ništa nije u našim rukama jer se događaju mimo naše želje, za većinu njih možemo se pripremiti i svojim ih ponašanjem učiniti barem manje grubima ili neuljudnima.